-1429. poslan u egzil u Biskupiju Trst k bivšem trogirskom biskupu Marinu Crnoti.
-1431. postaje njegov generalni vikar, 1433. postaje kanonik u katedrali sv. Justusa u Trstu.
-1437. kadinal Giordano Orsini potpisao je njegovo facultas testandi pismo.
-10. veljače 1440 postavljen je na mjesto arhiđakona trgoriske katedrale, dva mjeseca kasnije, njegov prijatelj i zaštitnik Angelo Cavazza – rizničar Papinske riznice postaje biskup Trogira (došao jeu Trogir 1443., a umro je 16. svibnja 1452. u podne.
Zajedno su činili grupu aktivnih humanista u Trogiru, koja se sastojala od umjetnika (slikar Biaggio di Giorgio, koji je naslikao većinu oltarnih pala u Trogiru), kipara, klesara i obrtnika koji su sagradili novu sakristiju i kapelu sv. Ivana Orsinija.
Trogir, 7. listopada 1405.
Oporuka Dobre, supruge Ivana Scobalija, kojom svoja dobra ostavlja svojoj majci Stanani i svojoj djeci: sinu Luchxe i kćeri Francici. Izvršitelji oporuke bit će ser Georgius Petri de Cegis i njena majka Stana. Za gradnju gradskoga zida u Burgu ostavlja 20 solda.
Notar: Guillelmus Francischi. – KAT 120
Trogir, 29. veljače 1412.
Kanonici trogirske katedrale na svojoj sjednici održanoj prema običaju u katedralnoj trogirskoj crkvi izabiru za novog kanonika prezbitera Luku Ivanovog Scobalig, na mjesto ispražnjeno smrću arhiprezbitera, kanonika Desse Lucxe. – KAT 129
Trogir, 4. ožujka 1412.
Trogirski biskup Šimun potvrđuje izbor kanonika trogirske katedrale koji su, nakon smrti arhiprezbitera Desse Lucxe, na svom skupu održanom 29. veljače 1412. godine, za novog člana Kaptola izabrali prezbitera Luke Ivanovog Scobalg.
Notar: Franciscus Lucii domini Andree de Sancto Genesio – KAT 130
Trogir, 4. ožujka 1412.
Trogirski biskup Šimun ovlastio je arhiđakona trogirske katedrale Iohannes Catholica da prezbitera Luku Ivana Skobalija, kojega je 4. ožujka 1412. godine imenovao kanonikom prebendarijem da ga uvede u posjed, dajući mu mjesto u koru i glas u kaptolu.
Notar: Franciscus Lutii domini Andree de Sancto Genesio. – KAT 131
Trogir, 10. kolovoza 1421.
U kancelariji trogirske komune u prisutnosti svjedoka: egzaminatora Cipriana Nicole, ser Cresse Christofori iz Raba i kamenoklesara Mateja Gojkovića Ivan, sin pokojnog Andrije Krankovića iz Trogira prodaje Radoslavu Stefani obućaru zvanom Chitraça iz Trogira jednu zidanu kuću u gradu Trogiru pokrivenu pločama od temelja do krova, za cijenu od 510 malih libara.
Notar: Mapheus Trufini Cauaza de Mugla. – KAT 138
Trogir, 3. rujna 1422.
Trogirani, dakle, prihvatiše odluku da se novi samostan utemelji na otoku Čiovu, koji je Trogiru vrlo blizu i na koji pokretni most omogućuje vrlo brz prijelaz. Na tom se otoku, gotovo milju daleko od grada nalazila kapelica svetih Antuna opata i Pavla prvog pustinjaka. Odlučiše tu sagraditi samostan franjevaca i crkvu pod nazivom svetih Antuna i Marije Magdalene. Ali se prije trideset i druge godine ovoga stoljeća nije mogao ni dovršiti ni predati ocima franjevcima, koji nakon što su čak izbačeni iz zgrade sv. Stjepana, iz koje su se benediktinske djevice ponovno vratile u stari samostan sv. Petra, gotovo devet godina stanovali u onom tijesnom, kako rekosmo, prebivalištu od drva. Na to je mletački dužd Toma Mocenigo zapovjedio da se Luki Škobaliću, kanoniku i upravitelju sv. Stjepana, koji je tražio da mu njegova kuća bude vraćena, ona vrati ili da mu se dade ona druga kuća, u koju mu je bilo naređeno da se preseli, a da svoju ostavi djevicama iz sv. Petra za stanovanje, jer je upravo ta bila njemu oduzeta. Postoji duždevo pismo knezu odnosno trogirskom pretoru Luki, koje ima ovaj sadržaj.
Toma, itd. Luki Trono, trogirskom knezu. Od strane razborita svećenika Luke Škobalića, nama vjernog, trogirskog kanonika, nama upućena molba sadržavaše, kako je u vrijeme prošloga rata protiv Trogira, a zbog toga što je trogirska komuna fratrima male braće oduzela nekakav samostan koji se nalazio izvan Trogira, bila unutar gradskog područja, tom molitelju oduzeta neka kuća beneficija sv. Stjepana prvomučenika, koja se nalazi u Trogiru i koja je bila dana nekim redovnicama i sada rečenoj braći, a njemu, koji podnosi molbu, odnosno onome koji ga zamjenjuje, bila je dodijeljena neka kuća koja pripada komuni i koja mu je kasnije također bila oduzeta i vraćena komuni, a on, koji se želi vratiti na staro mjesto, nalazi se sada bez ikakve svoje kuće za stanovanje. Stoga je uporno tražio da mu se ili vrati kuća njegovog rečenog beneficija ili da mu se u zamjenu za nju dodijeli ona kuća komune koja mu je inače bila predana. Zbog toga neka se, kad čujemo vaš odgovor o tome i kako je to u stvari, tom molitelju dade i dodijeli, namjesto rečene kuće njegovog beneficija, ona kuća komune koja mu je inače od trogirske komune bila dodijeljena, ali ipak tako, da ona konoba, što se nalazi pod tom kućom, bude zadržana na korištenje komuni te da on našoj riznici plaća godišnje dvadeset četiri libre malih dinara, koliko on sam dobiva od onih fratara male braće za kuću svoga rečenog beneficija. Zajedno s našim vijećima umoljenih i onih dodanih rečenu kuću ustupamo mu prema vašem savjetu i mišljenju, a tako je bilo prihvaćeno na rečenim vijećima dana 2. rujna i tako . . . hoćemo da se nepovredivo obdržava nalažući da se ovo naše pismo upiše među kancelarijske spise vaše uprave za sjećanje budućima te da ga zatim predate rečenom svećeniku Luki Škobaliću. Dano, itd. 3. rujna, indikcije prve, 1422.
1422 rujan 3 (Trogir. Arhiv.Kaptol. 142): Tijekom prošloga rata kuća Franjevaca dana je nekim redovnicama; kuća Svetog Stjepana prvog martira u Trogiru – koja je nadarbina prezbitera Luke Skobalića dana je Franjevcima. Buduća da Luka sada nema gdje stanovati, zatražio je od mletačkog kneza da mu se u zamjenu dade neka općinska kuća, ili da mu se vrati kuća njegove nadarbine. Odlučeno je da mu se dade općinska kuća umjesto rečene kuće njegove nadarbine, koju mu je Komuna dodijelila, tako da će za nadarbinu biti rezervirana CANIPA koja se nalazi iznad kuće, a on će mletačkoj komori godišnje doznačavati 24 male libre (koliko dobiva od Franjevaca za svoju kuću).: Dokument se i danas nalazi u Trogirskom Kaptolskom arhivu, pod brojem 142.. Ovo je prijevod iz Farlatija, Illyr. Sacr. IV. pod biskupom Šimunom Dominisom.
Treviso, 10. listopada 1426.
U prisutnosti prezbitera Iakova iz Pene kapelana treviškoga biskupa, Girolama Trivisana i klerika Vincenta iz Vincenze, treviški je biskup – koji je zastupnik kardinala Giordana Orsinija, ovlastio trogirskog kanonika Luku Ivanovog da za njega zatraži i preuzme svotu od 500 florena koju dobiva od opata samostana sv. Ivana Krstitelja iz Trogira, Nikole, na ime godišnjeg obeštećenja (pensio). – KAT 145
Trogir, 27. studenoga 1426.
U statione scollarum pod komunalnom palačom u prisutnosti egzaminatora Donata Michaelis, te trogirskih kanonika Luke Iohannis i Marka Carbulina, klerik Juraj zvani Suprich kao pleban polovice crkve Sv. Marije de Burgo, dao je u zamjenu ser Nikoli Iohannis Becich iz Trogira komad zemlje rečene crkve veličine dva vretena smještenu u predjelu Cherban u zamjenu za zemlju od četiri vretena smještenu u predjelu Conazuine.
Notar: Franciscus de Viuiano condam ser Iohannis de Venetiis. – KAT 146
Roma, 25. svibnja 1427.
Kardinal poenitentiarius maior, Giordano Orsini, po ovlasti koju ima od pape Martina V. (1417.-1431.) dozvoljava trogirskom kanoniku Luki Scobaliju da sebi izabere ispovjednika koji će mu tijekom sljedećih pet godina otpustiti grijehe koje mu ispovijedi (ukoliko nisu takvi od kojih se može raziješiti samo preko Svete Stolice. Eventualne zavjete o hodočašću – osim onih za Apostole Sv. Petra i Pavla (Rim) i Sv. Jakova (Compostella) – može zamijeniti nekim milosrdnim činom. – KAT 136
Trogir, 1. prosinca 1427.
Trogirski biskup Toma Tomasini- biskup ordinarij providira trogirskog kanonika Luku Ivanova prebendarom crkve sv. Ivana Krstitelja de Biachio u trogirskoj biskupiji, koja je ispražnjena nakon odreknuća njenog posljednjeg prebendara Çancha Ruschi. Klerik Iohannes de Mugla je ovlašten da ga uvede u stvarni posjed prebende.
Dan poslije je Iohannes, pokojnoga Leonarda iz Mugle uveo Luku Ivanovog u posjed.
Notar: Mapheus Trufini Cauaza de Mugla. – KAT 147
Triest, 12. listopada 1429.
Po ovlasti koju tršćanski biskupi imaju od careva Svetoga Rimskog Carstva, biskup Marin imenuje notarom trogirskog prezbitera, primicerija i kanonika Luku. Notar: Nicolaus de Aldigrad decanus et canonicus Tergestinus. – KAT 148
Rome, 21. ožujka 1430.
Kardinal Giordano Orsini, penitentiarius maior, imenovan je sucem –commissarius u parnici trogirskog kanonika i primicerija Luke Ivanovog koji se Rimskoj Kuriji obratio za pomoć, protiv trogirskog biskupa, Tome Saviola opata benediktinskog samostana Sv. Danijela u Padovi, i trogirskog kanonika prezbitera Luke Elije, koji su ga nepravedno optužili, zatvorili u zatvor, oduzeli mu nadarbine a na njih postavili druge svećenike. Ovim pismom kardinal poziva stranke na sud. – KAT 149
Castro Pischeri, 18. lipnja 1431.
Tršćanski biskup Marin imenuje Luku (Ivanovog, primicerija i kanonika Trogirske katedrale, koji tada stanuje u Trstu) svojim generalnim vikarom u duhovnim pitanjima (pa će prema tome rješavati – odlučivati u građanskim i kriminalnim sporovima koji se pojave pred njegovim biskupskim sudom…. – KAT 150
Triest, 12. svibnja 1433. (Verso: 1433. 12. maii. ; CLI). KAT 151
Trogirski kanonik, prezbiter Luka imenovan je kanonikom katedralne crkve Sv. Justa u Trstu, mjesto je ispražnjeno smrću pokojnog kanonika, prezbitera Silvestra Ruseç iz Trsta. Kanonik i prezbiter Iohannes, pokojnog magistra Antona uvest će ga u posjed prebende.
Nos Liber Barbariça canonicus et scolasticus cathedralis eglesie [rever]edi, in Christo patris et domini domini Marini, Dey et Apostolice Sedis [gratia ….] | [epi]schopi et comitis Terg. in spiritualibus et temporalibus vicarius substitutus dilec[to] viro domino presbitero Luca de Tragurio, canonico cathedralis ecclesie Sancti Iusti […] | […salut]em in Domino sempiternam. Ex iniuncto nostri officii debito affectantes in diuinis […] eisdem sicut contigit remedia exhibere necessaria in quantum anuente Domino possumus in | […]ecclesie dussimus succuren(do). Sane vacantibus in cathedrali ecclesia Sancti Iusti […canon]icatu vno et prebenda per mortem olim domini presbiteri Siluestri Ruseç de Terg. | […] canonici prebendati, venerabilles canonico et capitulum prefate cath[edralis ecclesie …] omnibus qui de iure et consuetudine ad hoc conuocand(um) loco et more solitis ad | […]candis seruatis Spiritus Sancte gratia humiliter inuocata te nominan[…] in eorum confratrem et canonicum prebendatum in dicta cathedrali ecclesia vacantes | ut premittitur […ce]llebratione in publica forma redacta nobis per te et eos infra tempus […] canonum presentata fuit nobis tamquam substituto per te pro ipsius ellectionis munere confir[…] | instantissi[me …, n]os uero, et si de tue vite meritis ac sufficiencia laudabillia testimonia […] tamen exequi apostoli doctrinam dicentis nemini cito manum imponas apud ecclesiam | Sancti Iusti […]edditum proponi fecimus iure et consuetudine hoc prebente monentes […] requirentes omnes et singulos qui contra ellectionem predictam seu ipsius formam […] | contra person[am] quam tui ellecti contradicere uel qualitercumque se opponere vellent quatenus […] coram nobis legiptime compareret allegaturi, opposituri et contradicturi, quidquid velle[…] | in premissis […]epturi iusticie complementum, cumque in termino siue post terminum […] legiptimum contradictor et in ellectione huiusmodi contra repererimus secundum consue[tudinem] | dicte ecclesie […] dicti canonice processise nilque tibi obstante de canonicis institutis […] comparueris coram nobis instantissime petens supradictam ad canonicatum [et] | prebendam predictam […]am iuridice confirmari Christi nomine inuocato ellectionem ipsam de te [… ut] premittitur celebratam, auctoritate ordinaria scriptis presentis ratifficamus, approbamus […] | pariter et cons[…] preficentes in canonicum prebendatum dicte cathedralis ecclesie Sancti Iusti de Terg. et te inuestientes de dictis canonicatu et prebenda ad quos ellectus es, ut supra [cum] | iuribus omnibus […] suis spiritualibus et temporalibus spectantibus et pertinentibus ad eosdem per anullum nostrum aureum quem in nostris manibus tenebamur, comittentes venerabili viro domino | presbitero Iohannino [condam magi]stri Antonii canonici Terg. quatenus ipse te uel procuratorem tuum in tenutam et corporalem dictorum canonicatus et prebende iur(ium)que poss(essionum?) et pertinentiarum suarum spiritualium et temporalium | cum plenitudine iuris canonici inducat et inductum deffendat tibique uel dicto procuratori tuo de fructibus, redditibus, prouentibus et obuentionibus vniuersis dictis canonicatui et prebende spectantibus et | pertinentibus in integrum faciat respenderi, contradictores quoslibet et rebelles auctoritate nostra per censuram ecclesiasticam tenasciter compesendo. In quorum testimonium presentes fieri fecimus sigilli | episcopalis curie Terg. iussimus appensione muniri. Datum in episcopali palatio Tergestin. die Martis duodecima mensis Maii, millesimo quadringentesimo trigesimo tercio, indicione vndecima presentibus dominis presbiteris Iohanino | quondam magistri Antonii, Danielis de Padua canonici Terg. et Ruberto de Cramburga clerico, testibus ad hec vocatis et rogatis et aliis.
Antedictis millesimo, indicione et die Tergesti in ecclesia cathedralis Sancti Iusti de Tergt. presentibus Iacobo Dei patri et magistro Petro carpentario de Cremons ciuibus Terg. testibus ad hec vocatis | rogatis et aliis venerabillis vir dominus presbiter Iohaninus condam magistri Antonii canonicus prefate ecclesie Tergest. tanquam executor ad predicta deputatus, prefatum dominum presbiterum Lucam de Tragurio sic | accedens ad maius altare dicte ecclesie inuestiuit per pam(..?) eiusdem altaris de dictis canonicatu et prebenda ad quos ellectus est et confirmatus ipsumque indulit in tenutam et corporalem possessionem | eorundem canonicatus et prebende iuriumque et pertinentiarum suarum spiritualium et temporalium cum plenitudine iuris canonici sibi stalum in coro et locum in capitulo consignando, demum prefati domini canonici | eundem dominum presbiterum Lucam recipientes ad osculum pacis in presentia mey notarii infrascripti et testium sup[rascriptorum …]ius venerabilis et egregius vir dominus Nicolaus de Aldigardis decanus nomine tocius [capituli] | Tergestini idem dominus presbiter Lucas canonicus prebendatus ut supra corporaliter tacto libro euangelorum […] dey euangelia toto sciencie et posse deffendere omnia et singula iura capituli Terg. omnia[…] | statuta, constitutiones et consuetudines factas et fiendas fideliter obseruare et manutenere. Cui d[…] prebende suprascripto demandato prefati domini decani nomine tocius capituli precipientis dominus presbiter [Bar]|tolomeus de Laude canonicus Terg. et Camperius eiusdem capituli Tergesti ecclesie soldum vnum de f[ructibus, redditibus] et oblationibus et obuentionibus vniuersis dictorum canonicorum et prebende tamquam nouo canonico | […] insignum vero possessionis ministrauit. Dedeum Laudamus et orationibus solitis […]tare Sancti Iusti signis pulsantibus solepniter decantantes, de quibus omnibus et | [singulis …] domini decani, canonici et capitulum quam prefatus dominus presbiter Lucas canonicus Tergest. me rogaue[…] ut publicum sibi conficerem instrumentum.
(Signum notarii): Et ego Antonius de Leo, ciuis Tergesti publicus imperiali auctoritate notarius […] confirmationi inuesticioni et comissioni ceterisque omnibus et singulis vnaa (!) cum prenominatis | testibus interfui et de mandato supradicti domini vicarii atque rogatus pred[…] Luce scripsi et hanc publicam formam reddegi, signum et nomen meum consuetum appone[…].||
Triest, 28. veljače 1435.
Tršćanski biskup Marin kao biskup ordinarij –trogirskog prezbitera i tršćanskog kanonika Luku providira župnikom crkve Sv. Martina de Crenouiç, nakon što je ispražnjena smrću njenoga posljednjeg župnika prezbitera Apolona de Burlis. Iohannino pokojnog magistra Antonija iz Udina – tršćanski kanonik, Henrik – vikar iz Cossana i Teodor – vikar Sv. Odorika također tršćanski kanonik uvest će Luku u stvarni posjed svoje nove crkve. Pored ove nove dužnosti, može zadržati i svoje jednostavne nadarbine u trogirskoj crkvi. – KAT 156
Triest, 29. listopada 1435.
U prisutnosti kanonika katedrale sabranih u kaptolu kanonik Bartholomeus de Laude odriče se svojih prava na kuću u Trstu u ulici Trgovaca (?/ Merchatorum?) koja graniči sa posjedom gospođe Agneze; a tršćanski kanonik Luka kuću će dobiti u najam uz godišnju cijenu od 18 libara koju će plaćati na blagdan sv. Lovre. – KAT 155
Trogir, 28. listopada 1436.
Trogirskog su biskupa Tomu Tomasinija neki trogirski svećenici lažno optužili za neke zločine (prijestupe) – želeći se oprati od tih objeda određeni su Toma, doktor kanonskog prava i opat padovanskog samostana Sv. Danijela kao generalni vikar kaptola i metropolitanske splitske crkve, Nikola opat Sv. Ivana Krstitelja iz Trogira i Luka Ilijin tada trogirski kanonik da se upoznaju sa parnicom; oni su zaključili/osudili Luku Iohannis, tada primicerija trogirske katedrale i protiv njega donijeli osudu koju je 25. rujna iste godine, kako stoji u aktima trogirske biskupske kurije koje je napisao notar i kancelar Mafej Cavaza. – KAT 159
Bologna, 29. siječnja 1437.
Kardinal poenitentiarius maior Giordano Orsini po ovlasti koju ima od pape Eugena IV. (1431.-1447.) dozvoljava Luki Ivanovom (Luca Iohannis) prezbiteru kanoniku Trogirske i Tršćanske crkve da sebi izabere ispovjednika koji će mu, doživotno i koliko god bude trebalo, otpuštati grijehe koje mu ispovijedi (ukoliko nisu takvi od kojih se može raziješiti samo preko Svete Stolice.) Eventualne zavjete o hodočašću – osim onih za Apostole Sv. Petra i Pavla (Rim) i Sv. Jakova Compostella – ispovjednik mu može zamijeniti nekim milosrdnim činom. – KAT 157
Trogir, 21. listopada 1437.
Knez Juraj Valaresso i sudac Iacomello sin Luke Viturija sjedeći pred velikom lođom trogirske komune, donijeli su presudu o molbi koju je podnijela gospođa Anna, udovica pokojnog Ivana Cecha iz Trogira, i majka i najbliža rođakinja pokojnog Iadrige postolara, koji je umro bez oporuke i djece (nasljednika). – KAT 161
Trogir, 11. srpnja 1438.
Ugovor između Kaptola trogirske katedrale sv. Lovre (svih kanonika na čelu sa Lukom Elie, arhiđakonom, Grgurom Navilcichem arhiprezbiterom i Ivanom Stojšićem primicerijem) i gospođe Nikolote Sobotich iz Trogira o izgradnji kapele Sv. Jerolima koju će ona financirati na svoj trošak, a osigurat će za nju i sve potrebno (liturgijske knjige, srebreninu) za obavljanje božje službe. Isto će tako ona imenovati i svećenika (nadarbenika) koji će voditi brigu o kapeli i njenoj opremi. Ovaj je ugovor, sklopljen pred trogirskim notarom Francescom de Viviano, 31. siječnja 1458. godine vjerno prepisao iz njegovih bilježaka, novi trogirski kancelar, Petar de Rechanetis, sin pokojnog doktora magistra Ivana Medicija.
Pred trogirskim knezom Jurjem Vallressom, njegovim sucima, plemenitim Dragulinom [… ] i Petrom Matejev de Chiudis, te Nikolom – opatom samostana Sv. Ivana Krstitelja i generalnim vikarom trogirskoga biskupa, u stolnoj crkvi sv. Lovre potpisan je ugovor o izgradnji kapele sv. Jeronima unutar katedrale, i osnivanju crkvene nadarbine između plemenitog trogirskog građanina Petra Nikole de Andreis – zastupnika pokojne gospođe Nikolote, supruge i udovice ser Jakova Nikole Sobotich iz Trogira, te kanoničkog zbora trogirske katedrale koju zastupaju svi njegovi članovi : arhiđakon Luka Elie, arhiprezbiter Gregorius Nauilcich, primicerij Ivan Stojšić, te Luka Ivanov Stobalich, Iohannes Bogdanich, Gregorius Duchouich, Nicolaus Pauli, Bertanus Marci, Iohannes Marini, Blasius Chercegouich i Iohannes Iacobi Testa). Operarius katedrale je Iacobellus Victuri. – KAT 168
Trogir, 31. kolovoza 1439.
Nakon smrti posljednjeg trogirskog arhiđakona, Luke Elie, zbor kanonika je za njegova nasljednika izabrao kanonskog pravnika (canonici iuris peritus) Trogiranina Luku Ivanovog (Luca Iohannis de Tragurio). U ime kanonika njegov su izbor Nikoli, opatu trogirskog samostana Sv. Ivana Krstitelja i generalnom vikaru kardinala Giovanni Vitelleschi – trogirskog biskupa-komendatora predstavili SINDICI i zastupnici Kaptola, kako bi njihov izbor potvrdio i novog arhiđakona uveo u posjed. Opat Nikola je zaključio da je izbor proveden prema kanonskim pravilima, a tijekom svečanosti održane u katedrali, Luka je klečući pred opatom Nikolom, kolacioniran i instituiran u čast arhiđakona, a u posjed ga je, prema ovlaštenju koje je dobio od opata Nikole, uveo arhiprezbiter Gregorius Nauiacich. Pismo opata Nikole o instituiranju u čast arhiđakona, zapečačeno je uobičajenim velikim pečatom samostana Sv. Ivana Krstitelja, a dokument je napisao Franciscus de Viuiano, notar i kancelar biskupske kurije i trogirske komune. – KAT 172
Trogir, 13. rujna 1439.
Oporuka Antuna, sina pokojnog Radoslava Chitriza iz Trogira (i majke Francize) sastavljena 13. rujna 1439. godine u njegovoj kući u Trogiru pred svjedocima: plemenitim ser Nikolom Michaelis Silvestri, egzaminatorom, postolarom – trogirskim građaninom – Stjepanom Miroeuichem i Luchatiom Branchouichem iz Ortis Tragurii. Prema testamentarnim bilješkama svoga oca Francesca, trogirskog kancelara, ovu je oporuku sastavio, napisao i objavio 19. veljače 1442. godine Jakov de Viviano, notar i kancelar trogirske komune. – KAT 173
Firenze, 20. veljače 1440.
Nakon smrti trogirskog arhiđakona Luke Elie, ova je najviša čast (nakon biskupske) rezervirana Nikoli Cristofori. Budući da on nije preuzeo posjed, zajedno sa Lukom Ivanovim kako bi zamijenili svoje posjede dobrovoljno su odlučili na njih podnijeti ostavku (ex causa permutationis sponte resignavissent), a papa Eugen IV. je ostavke prihvatio. Luka Ivanov je preko svoga zastupnika – porečkog biskupa Angela Cavazze, imenovan arhiđakonom – godišnji prihod iznosi mu deset zlatnih dukata, a posjed bi trebao preuzeti u roku od mjesec dana od imenovanja. U kaptolu mu trebaju rezervirati mjesto u koru,… Prije imenovanja Luka Ivanov je župnik crkve sv. Martina u Cremonizu (Tršćanska biskupja) i sv. Stjepana u Trogiru čiji godišnji prihodi iznose šezdeset zlatnih dukata. – KAT 169 – AAV, Reg. Lat. 369, ff. 188r-189v.
Firenze, 10. veljače 1440.
Nakon smrti arhiđakona trogirske katedrale Luke Ilijinog papinsku je proviziju imao kanonik Nikola Cristoforov; on nije ušao u posjed a Luka Ivanov je preko svoga zastupnika, porečkog biskupa Anđela (Cavazza), u dogovoru sa Nikolom Cristoforovim u papine ruke podnio ostavku s ciljem zamjene. Luka Ivanov je već prezbiter, rektor župne crkve sv. Martina in Cremoniz u Tršćanskoj biskupiji, i crkve sv. Stjepana bez dušobrižništva, od kojih dobiva godišnji prihod od 60 zlatnika; Luka ima dozvolu da zadrži arhiđakonat i crkvu s dušobrižništvom. Nalog da Luku Ivanovog uvedu u posjed dobili su biskupi Riminija i Valva-Sulmona te opat samostana sv. Ivana Krstitelja u Trogiru. –KAT 170 – AAV, Reg. Lat. 369, ff. 214r-216r.
Trogir, 16. listopada 1442.
prisutan je cijeli kanonički zbor na čelu s arhiđakonom Lukom Ivanovim; Gregorius Nauiacich archipresbiter, Joaninus Stoissich primicerius, Joannes Bogdani, Bertanus Marci, Marinus Mathei Zuzdinich, Johannes Marini, Blasius Ratchi Cherzegouich, Michael Johannis de Zegis, Marinus Clapatii Bercouich, Johannes Jacobi Testa et Johannes Vlaschi Tractarouich omnes canonici dictae Ecclesiae
Ostavstina Lucius marginalia memorie 53-65
Trogir, 27. rujna 1444.
oporuka Nikolote udovice Jakova, sina Nikole Subote; kcerke Casota Casotis
1445/02/04 MORTUA EST
capellanus in dicta capella S. Hieronimi, cum prouisione salarii ducatorum vigintiquinque in anno quousque vixerit, debet omni die in eadem capella missam celebrare in honore Dei ac pro anima ipsius testatricis,
KAT 194
DaZd XLVI/5/f. 22r
Trogir, 8. lipnja 1445
Pismo opata trogirskog samostana Sv. Ivana Krstitelja Nikole apostolskog izvršitelja naloga prema kojem je Luka Ivanov (Luca Iohannis) trogirski arhiđakon, imenovan prebendarom nakon smrti prezbitera i primicerija Zanina Stojšića, te svečano uveden u posjed – pred glavnim oltarom trogirske katedrale. – KAT 181
Trogir, 14. srpnja 1445.
U svojoj sobi koja se nalazi u biskupskoj palači, trogirski biskup Angelo Cavazza, izdaje ispravu kojom je trogirski arhiđakon Luka Ivanov imenovan rektorom crkve Sv. Margarite (bez dušobrižničke obveze) ispražnjene smrću njenog posljednjeg rektora svećenika Petra Pridoeuicha. Nalog da novog rektora uvede u stvarni posjed nadarbine dobio je primicerij trogirske katedrale Bertanus Marci. – KAT 183
Trogir, 19. srpnja 1445.
Ugovor o davanju desetine između biskupa Angela Cavazze i Kaptola (kojeg predstavljaju Luka Ivanov, Marin Zusdinich i Mihovil Ivanov de Zega) i plemića Blaža de Andreis i ser Petra Nicole de Andreis, iz njihovih sela Prapratinze, Dassinidolze, Liubitoue i Sbichi. – KAT 184
Trogir, 21. srpnja 1445.
Notarska isprava kojom se potvrđuje da je primicerij trogirske katedrale Bertanus Marci, po nalogu biskupa Angela Cavazze, izvršio svečano uvođenje trogirskog arhiđakona Luke Ivanovog u posjed rektorata crkve sv. Margarite, koja je ispražnjena smrću njenog posljednjeg rektora Petra Pridoieuicha. – KAT 185
Trogir, 11. studenoga 1445.
Oporuka trogirskog primicerija Bertana Markova. – KAT 191
Trogir, 23. listopada 1446.
potpisivanje ugovora o izradi andjela sa Tomom Radoslavićem – KAT 192
Trogir, 6. veljače 1447.
Luka Ivanov Skobalic podnosi izvjestaj, Grgur Nauiačić (drugi izvršitelj oporuke)
primicerij Marin Zusdinić, Ivan Marinov, Blaž Hercegović, Ivan Testa, Mihovil Ivana Cege, Nikola Garšulić, Nikola Pavlov i Marin Subinić – KAT 191 (rotulus)
Trogir, 19. prosinca 1447.
U biskupskoj palači, u biskupovoj kuli, u prisutnosti plemića Mikacija Nikole Vikturija egzaminatora, prezbitera Mateja Micouilicha i Tome Testa, obojice iz Trogira, trogirski kanonik, svećenik Nikola Pauli iz Trogira, ostavlja Kaptolu trogirske katedrale (kojeg predstavljaju Luka Ivanov arhiđakon, Ivan Tratarović arhiprezbiter, Marin Zusdinich primicerij i Ivan Marinov kanonik) četvrti dio jedne kuće (koju je naslijedio po očevoj liniji, a na koju ima pravo i njegova sestra Katica) čije su granice: kod sakristije katedrale Sv. Lovre sa istoka – /a leuante/, posjed iste crkve ab austro, posjed Ostoje Pavlovića a ponente, i iuxta iura heredum ser Marini Doymi a borea; kako bi se mogla izgraditi, proširiti i povećati sakristija.
U kuli biskupske palače a u prisutnosti plemića Michacija Nikole Vikturija egzaminatora, prezbitera Mateja Micouilicha i Tome Testa, kanonik Nikola Pauli prepušta biskupu, trogirskoj crkvi i kaptolu četvrtinu kuće koja se nalazi u blizini sakristije kako bi se pomoglo izgradnji i proširenju sakristije. Jednu četvrtinu te kuće posjeduje i njegova sestra Katica, a polovicu kuće na koju Nikola također polaže pravo u vlasništvu je kovača Vlatka Marchisouicha. – KAT 188 a – 188b
Trogir, 28. travnja 1450.
Oporuka gospođe Franzize, udovice pokojnog postolara Radoslava Stjepanovog Chitriza, sestra arhiđakona Luke Ivanovog, koju je sastavila prije odlaska na hodočašće u Rim. Dana 16. listopada 1452. godine, nakon što je njeno tijelo pokopano, a na molbu Luke Ivanovog, otvorena je oporuka koja sadrži razne pokojničine odredbe: među kojima: da ostavlja novac za izgradnju gradskih zidova, bolnice Sv. Duha, i td. ali i: reliquit in auxilio Angeli de argento pro ornatu brachii Sancti Iohannis Confessoris Tragurien. libras quinque paruorum pro anima sua. – KAT 193
Državni arhiv Zadar, Arhiv Trogir, Kutija 46, ff.153v-154r.
Trogir, 1. svibnja 1450.
Radoslava, kći pokojnog Dragoslava, domaćica arhiđakona Luke Škobalića prije odlaska na hodočašće u Rim sastavlja svoju oporuku.
DAZd, Arhiv Trogir, kutija 46, ff. 153v-154r
OPORUKA RADOSLAUE MASSARIE DOMINI LUCE ARCHIDIACONI
Trogir, 1450. SVIBANJ 1.
m.s.: Radoslaue massarie domini Luce testamentum pub.
Radoslaua filia condam Dragoslaui olim massaria domini Luce archidiaconi vet. existens per Dei gratiam sana mente, intellectu atque coprore timens diuinum iudicium intendens de presenti Romam personaliter proficisci, nolens ab intestato decedere, dispositionem omnium suorum bonorum per presens nuncupatiuum testamentum quod dicitur sine scriptis in hunc modum facere procurauit et fecit. In primis quidem dimisit in opere muri ciuitatis noue Tragurii soldos x paruorum. Item reliquit in oper hospitalis Sancti Spiritus de Traguri soldos X paruorum. Item reliquit sororibus Sancti Iohannis confessoris libras quinque apruorum. Item reliquit pauperibus Sancti Lazari de Insula Bue libras quinque paruorum. Item (f. 154r) reliquit Radoslaue eius sorori libras decem paruorum <in margine sinistro: presentata p(articu)la Radislaue> computatis libris quinque in quibus sibi tentur ipsa eius soror. Item reliquit Gregorio filio dicte <in margine sinistro: presentata particula Gregorii> eius sororis libras tres paruorum. Item reliquit Radoslaue eius sorori <in margine sinistro: presentata particula Radoslaue> predicte vnum locum ipsius testatricis super quo moratur ipsa eius soror. Item reliquit fratalee Sancte Marie fratrum Minorum <in margine sinistro: presentata particula pro fratribus S. Marie> libras tres paruorum. Item voluit celebrari missas octuaginta pro anima sua in ecclesia Sancti Laurentii de Tragurio pro anima sua.<in margine sinistro: presentata particula pro missis dicendis in ecclesia S. Laur.> Item reliquit Margarite filie Bogoslaue eius nepti domum ipsius testatricis in qua habitat ad presens ipsa testatrix ad gaudendum in vita sua tantum. et post eius mortem deueniat in filios dicte Margarite si habuerit (cum autem deueniat in fratalea Sancti Spiritus de Tragurio pro anima sua et suorum mortuorum. Residuum vero omnium suorum bonorum mobilium et immobilium iurium et actionum presentium et futurorum dimisit et reliquit Margarite filie Bogoslaui (!) eius nepti predicte quam sibi heredem instituit esse voluit et ordinauit, ita tamen quod ipsa faciat prout sibi oretenus ordinauit. Comissarios autem suos et huius sui vltimi testamenti executor instituit esse voluit et ordinauit suprascriptam Margaritam eius neptem et Michaelelm Sinicich ciuem Tragurii, quibus dedit plenam libertatem etc. Et hanc suam vltimam voluntatem etc. ad plenam libertatem etc. Et hanc suam vltimam voluntatem etc. ad plenum vt in similibus. Actum Tragurii in cancellaria comunis presentibus nobili viro ser Petro Iohannis Dmine examinatore presbitero Stephano Io. de Trag. et ser Philipo Jacobi superstite Trag. testibus vocatis et rogatis.
Trogir, 18. svibnja 1452.
Nakon njegove smrti arhiđakon trogirske katedrale Luka Ivanov (Lucas Iohannis) je pozivajući se na stara prava i običaje pismom datiranim srijeda, 17. V. 1452. godine sazvao kanonike u kaptolu kako bi izabrali generalnog vikara. Sljedećeg je dana (18. V) sazvano i Vijeće trogirskih plemića na kojemu je per modum et viam scrutinii za novoga trogirskog biskupa izabran venecijanski benediktinac iz padovanske kongregacije Sv. Justine Jakov Giustiniani, vir religiosissimus et moribus vitae, virtutibus et probitate ornatus. Vijeće je također imenovalo svoga poslanika, Šimuna Sobotu koji će njihovu odluku proslijediti Senatu u Veneciji. Međutim, ni u Veneciji, nitu u Rimu izbor Jakova Giustinijana nije prošao.
Farlati, Illyricum Sacrum IV: 409. Ali okružno pismo Ivana Luke, trogirskog arhiđakona koji poziva kanonike na izbor za kaptolskog vikara koji bi vršio zamjenu biskupa dokle ta crkva ostane obudovjelom od svog pastira, očituje da je posljednji dan doživio iste godine. Mi Luka Ivan, arhiđakon trogirske crkve, vama poštovanim ocima, gospodi trogirskim kanonicima, pozdrav i iskrenu ljubav u Gospodinu. Budući da je rečena trogirska crkva, zbog smrti poštovanog u Kristu oca i gospodina, gospodina Anđela Chavacija bivšega posljednjeg biskupa i pastira iste crkve, sada ispražnjena, mi kome glede onoga što je dolje napisano i glede drugih stvari po pravu i po drevnom običaju pripada i kome priliči puno pravo sazivati kaptol i naročito sada, kad je ova stolica ispražnjena, radi biranja generalnog vikara spomenutog kaptola u duhovnim stvarima, sve vas sadržajem ovoga upozoravamo, molimo i pozivamo 1., 2. i 3. i posljednji put da svi vi, itd. Dano u Trogiru u rečenoj stolnoj crkvi, godine 1452. od rođenja Gospodnjeg, indikcije 15., dana pak 17. svibnja, a 6. godine pontifikata presvetog u Kristu oca i gospodina našega, božanskom providnošću gospodina pape Nikole IV. Sutradan Trogirani, bojeći se valjda, da ta crkva ne bi opet bila povjerena nekom biskupu koji bi, stalno nenazočan, vodio poslove kršćanstva i crkve preko vikara, sazvaše Vijeće plemića i prisvojiše pravo birati biskupa. A izabran bi Jakov Justiniani od mletačkog plemićkog roda iz reda benediktinaca, pitomac padovanske kongregacije sv. Justine, muž vanredne čestitosti i pobožnosti. I poslan bi u Mletke glasnik da traži potvrđenje ovog izbora. Godine 1452., 18. svibnja. Budući da je trogirska crkva zbog smrti poštovanog oca gospodina Anđela Chavatija bivšeg posljednjeg biskupa, ostala bez svog poglavara i pastira, donosi se odluka da plemići ovog Vijeća glasovanjem izaberu, odnosno imenuju i predlože za potvrdu biskupa, koji će za trogirsku glavnu crkvu i grad, kao i za dijecezu biti koristan i djelotvoran u spašavanju i vođenju duša, itd. Po propisanom glasovanju svih plemića, uz samo jedan protivni glas, za biskupa i pastira duša trogirske crkve, grada i dijeceze bi izabran i imenovan časni otac, gospodin brat Jakov Justiniani pokojnog gospodina Andrasija iz kongregacije sv. Justine, reda sv. Benedikta, vrlo pobožan muž kojega krase ćudorednost življenja, vrline i čestitost.Navedenog dana donosi se odluka gospodina kneza i sudaca, itd. potom bi izabran plemenit muž Šimun Sobothe za poklisara da pođe pred mletački senat, da ga obavijesti o spomenutom izboru te zatraži da bude potvrđen, i da još k tome smjerno i pokorno zamoli neka se udostoji providjeti kako bi taj izbor polučio učinak. Ali budući da su svjetovnjaci zbog napuštanja navike na skupštinama za izbor biskupa već davno bili izgubili pravo glasa, izbor redovnika Jakova Justinianija nije ni u Mletcima, ni u Rimu bio smatran kanonskim, ni zakonitim.
AAV, Reg. Lat. 374, ff. 56v-57v.
Trogir, 1. siječnja 1458.
Draga Dragissina i Miliça Radiuica: seruiales sue, – KAT 195
Roma, 21. siječnja 1458. – AAV, Reg. Lat. 528, ff. 122v-123r.
B. Marie et S. Stephani intra ac Sancte Margarite extra muros Tragurien. ecclesie quas qundam Lucas Johannis obtinebat, per ob. ex.ro.cur. vacantes :TRAGURIEN. Marcus Berconich, canonicus Tragurien.: B. Marie fructus 9, S. Stephani 6, et S. Margarite 14 florenorum auri, sine cura;
Roma, 21. siječnja 1458. (12. kal. febr. an. 3.) – AAV, Reg. Lat. 529, ff. 255r-256v.
TRAGURIEN. Marinus Cuisdinich, canonicus Tragurien., archidaconatus per obitum
Luce Johannis extra Romanam curiam; fructus 6 florenorum auri de Camera
Romae ap. SP. 1457. 12. Kal. febr. an. 3. C. XXVIII. pridie kal. febr. an. 3. de Montepolitian.
