ČLANAK O ALEKSANDRU KOMULOVIĆU

Autor: Marko Kovačević (2009)

KOMULOVIĆ, Aleksandar (Comuleo, Comuleus, Comuli, Comulis; Alessandro, Alexander, Leandro, Lehsander, Lesandro, Lisandar), crkveni diplomat i vjerski pisac (Split, 1548 — Dubrovnik, 2. VII. 1608). Filozofsko-teološki studij vjerojatno je završio na nekom talijanskom učilištu. Kao splitski kanonik dolazi u Rim i 1576. postaje članom Zbora sv. Jeronima. Predlagao je da se gostinjac sv. Jeronima pretvori u zavod za odgoj hrvatske mladeži. God. 1584. postao je predstojnikom Zbora sv. Jeronima i članom Njemačkoga i ugarskoga kolegija. Obavljao je poslove za Rimsku kuriju kao apostolski vizitator na Balkanu 1584–86, potom kao papin izaslanik u Transilvaniji, Moldaviji, Vlaškoj, Poljskoj i Rusiji 1587. Nastojao je, bez većega uspjeha, oko jedinstva kršćanskih Crkava. Kao izaslanik pape Klementa VIII. odnio je 1594. papin poziv ruskomu caru Fjodoru I. u svezi s nastojanjima Rimske kurije da organizira oslobađanje kršćanskih zemalja od Turaka. God. 1599. stupio je u Družbu Isusovu, neko je vrijeme bio »ilirski« ispovjednik u crkvi sv. Petra, a 1602–04. član Ilirske akademije Rimskoga kolegija, gdje je poučavao hrvatski jezik. God. 1604. došao je u Dubrovnik u novootvorenu isusovačku rezidenciju pa je posljednje godine života djelovao kao propovjednik i odgojitelj u kolegiju. Kao vjerski pisac u duhu Tridentskoga koncila i katoličke obnove, 1582. sastavio je Nauk karstjanski, prvi katolički katekizam tiskan na hrvatskom jeziku. Prema malome, za puk namijenjenu katekizmu Roberta Bellarmina iz 1597, priredio je i 1603. tiskao hrvatsko izdanje pod naslovom Nauk karstjanski kratak. Sastavio je i tiskao i Zarcalo od ispoviesti (1606), priručnik za ispovjednike s drugim nabožnim tekstovima. Djela su mu pisana bosanskom štokavštinom (ikavica s čakavskim primjesama). DJELA: Nauch charstianschi za slovignschi narod, u vlaasti iazich. In Roma, per Francesco Zanetti, 1582. — Nauch charstyanschi chratach. In Roma, apud Aloysium Zannettum, 1603. — Zarçalo od ispoviesti. In Roma, appresso Bartolomeo Zannetti 1606; 16112; In Venetia, appresso Marco Ginammi 16333; In Venetia, si vende da Bartolo Occhi, 17044.

Literatura:

  1. Sacchini: Historiae Societatis Jesu, V/1. Romae 1661, 170–171. 
  2. I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Ilirski zavod i crkva sv. Jeronima u Rimu. Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, 1851, 1, str. 105, 107, 117.
  3. Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 89.
  4. P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 1. Prag 1864, 212, 246.
  5. Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 441–442.
  6. P. Pierling i F. Rački: L. Komulovića izvještaj i listovi o poslanstvu njegovu u Tursku, Erdelj, Moldavsku i Poljsku. Starine, 1882, 14, str. 83 -124.
  7. P. Pierling: Novi izvori o L. Komuloviću. Ibid., 1884, 16, str. 209–251.
  8. Isti: La Russie et le Saint-Siège, 2. Paris 1897, 332.
  9. E. Fermendžin: Prilozi k poznavanju diplomatskoga poslanstva A. Komulovića među Slovene od godine 1593. do 1597. Starine, 1918, 36, str. 7–30.
  10. M. Vanino: Aleksandar Komulović (1548–1608). Napredak (kalendar), 25(1935) str. 40–54.
  11. N. Žic: Hrvatske knjižice Aleksandra Komulovića. Vrela i prinosi, 1935, 5, str. 161–181.
  12. F. Fancev: Hrvatska književnojezična pitanja u pismu Splićanina Mateja Albertija iz god. 1607. Ibid., 1936, 6, str. 1, 3, 7–15.
  13. F. Heffler (ff): Najstariji hrvatski katekizam. Kršćanska škola, 40(1936) 8/9, str. 131–133.
  14. V. Štefanić: Bellarmino-Komulovićev Kršćanski nauk. Vrela i prinosi, 1938, 8, str. 1–50.
  15. J. Burić: Kanonici hrvatskog kaptola sv. Jeronima u Rimu (1589–1901). Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, 1971, 3/4, str. 97–99, 101.
  16. Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 11. Zagreb 1972, 137–147.
  17. T. Trstenjak: Četiristota obljetnica katekizma Aleksandra Komulovića. Vrela i prinosi, 1982, 13, str. 164–173.
  18. F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 16–20.
  19. M. Korade: Podaci o hrvatskim isusovcima iz XVI. i XVII. stoljeća. Vrela i prinosi, 1985, 15, str. 86, 88, 101–102, 108.
  20. J. Wicki i M. Korade: Hrvatski penitencijari u Rimu od 1596. do 1773. Ibid., 1986, 16, str. 29.
  21. A. Trstenjak: La dimensione morale nella dottrina pastorale di Alessandro Komulović. Zagreb 1988.
  22. Isti: Alessandro Komulović S. I. 1548.–1608., profilo biografico. Archivum historicum Societatis Iesu (Romae), 58(1989) str. 43–86.
  23. S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 2. Zagreb 1992.
  24. R. Katičić: Na kroatističkim raskrižjima. Zagreb 1999.

Marko Kovačević (2009)

Link na internet stranicu članka: http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9848

Hrvat Aleksandar Komulović zaslužan za sklapanje Brest-litovske unije 1596.

Zahvaljujući arhivskim dokumentima koji su nedavno pronađeni u isusovačkim tajnim arhivima u Rimu uvelike se mijenja shvaćanje povijesnog slijeda nastanka Brest-litovske unije iz 1596. godine. Tko je uopće mogao do nedavno pomisliti da je zapravo jedan Hrvat najzaslužniji što su rutenski  pravoslavci krajem 16. stoljeća sklopili jedinstvo sa Katoličkom crkvom. Pa tko je ta toliko važna osoba o kojoj nam nakon tolikih stoljeća tišine sada dokumentacija iz arhiva Isusovačkog reda daje nova saznanja? Riječ je o crkvenom ugledniku isusovcu Aleksandru Komuloviću (1548.-1608.). Ovaj crkveni diplomat inače rođeni Splićanin već od svoje mladosti kao apostolski vizitator Svete Stolice aktivno se bavio problematikom sjedinjenja pravoslavnih Slavena sa Katoličkom crkvom. U svojim nastojanjima da postigne potpuno jedinstvo Istočne i Zapadne crkve imao je snažnu podršku pape Klementa VIII. Djelovao je kao opunomoćenik Svete Stolice i kao diplomat na najvišoj razini. Uz diplomatski rad posebno je radio na planu tiskanja i podjeli crkvenih knjiga na slavenskom jeziku što mu je omogućavalo pristup u najudaljenije krajeve gdje su živjeli Slaveni istočnog obreda. Iako se o Komuloviću do sada znalo malo, poznato je da je godine 1593. u Rimu  tiskao “Nauk krstjanski za slovinski naorod”. Kao vješt diplomat tijekom svog djelovanja stekao je veliki ugled kod poljskih i ruskih knezova i državnih poglavara te ga Papa 1593. godine imenuje papinskim izaslanikom za Poljsku i Rusiju. Treba razumjeti da je u ono vrijeme to bila najviša crkveno-diplomatska pozicija u Poljskoj i Rusiji. Sa takve iznimne pozicije Komulović je razvio posebnu misionarsku djelatnost među rutenskim pravoslavcima. Uz nagovor da se pridruže borbi protiv Turaka, Komulović je za ideju crkvenog sjedinjenja pridobio visoki rutenski kler koji je u konačnici prihvatio jedinstvo sa Rimskom crkvom. Prema najnovijim otkrićima upravo je Aleksandar Komulović pripremio tekst dokumenta kojim se sklapa jedinstvo između Kijevske mitropolije i Rimske crkve. Komulović je vrlo dobro kao diplomat uvidio da se rutenski vjernici ne žele politički prikloniti Poljacima, a crkveno se ne žele složiti sa Rusima, već traže svoj treći put potpune neovisnost. A upravo je to pružala crkvena unija sa Rimom koja je osiguravala i crkvenu i narodnu neovisnost rutenske (ukrajinske) zajednice. Unija koja će se prozvati Brest-litovska uspostavljena je prvotno u Rimu 24. prosinca 1595., a svečano je prihvaćena na saboru rutenskih episkopa u gradu Brestu 1596. godine. Nekoliko mjeseci nakon tog povijesnog događaja već 1597. godine, najzaslužniji za sklapanje unije Hrvat Aleksandar Komulović biva uhićen od strane pravoslavnih Moskovljana pod optužbom, kako piše u dokumentu, da je “glavni krivac za sklapanje Unije”. Iako je Unija sklopljena i više nije bilo povrataka, moskovske vlasti tražile su od Svete Stolice da se “glavnog krivca” Komulovića povuče iz Rusije, što se u konačnici i dogodilo. Ugledni crkveni diplomat koji je pripremio sklapanje Brest-litovske unije konačno se vraća u Hrvatsku gdje provodi svoje posljednje dane. Preminuo je u Dubrovniku 1608. godine. Arhivski dokumenti sada nedvojbeno potvrđuju činjenicu po kojoj se opravdano zaključuje; da nije bilo Hrvata Aleksandra Komulovića rutenski (ukrajinski) bi narod i dalje ostao izvan zajedništva sa Katoličkom crkvom kako je to i bilo do njegova dolaska na rutensko područje 1593. godine.

 

 

  • 1582 – Kršćanski nauk za slavenski narod, na vlastitome jeziku (“Nauch Charstianschiza Slovignschi narod, v vlaasti iazich”) , talijanski naziv: Dottrina Christiana per la nation Illirica nella propria lingua. 
  • 1603 – Prijevod kratkog katekizma od Roberta Bellarmina
  • 1606 – Zrcalo od ispovjesti, objavljeno u Veneciji, ponovno objavljeno u Veneciji u 1704. godini.