o projektu
Deplijan projekta: na hrvatskom jeziku; italiano_Medea; English_Medea; deutsch_Medea.
Moderne europske diplomacije i istočnojadranski prostor
Trenutno stanje u području istraživanja
Arhivska, pravna i filoIoška istraživanja o papinskim legatima i nuncijima, političkim i diplomatskim izaslanicima Poglavara Zapadnoga kršćanstva, mirotvorcima, pregovaračima i posrednicima u međunarodnoj politici, o apostolskim nuncijaturama od srednjovjekovlja do suvrememenosti provode se već preko jednoga stoljeća, a znanstvena je bibliografija gotovo nepregledna. Bez ikakve sumnje, ova tvrdnja vrijedi za poznavanje djelovanja gotovo svakog ureda Rimske kurije. I u najnovijim su preglednim studijama o srednjovjekovnom papinstvu povjesničari utvrdili kako mjesto i ulogu papinskih legata i drugih kategorija papinskih diplomatskih predstavnika treba tražiti u okvirima papinske administracije, uglavnom u bliskim odnosima sa Kardinalskim zborom i ulogom koju kardinali imaju kada nisu u Rimu. Podatke o legatima naći ćemo u monografijama i znanstvenim radovima o nacionalnoj političkoj povijesti prvenstveno zbog njihova odlučujućega utjecaja na razvoj političkih događaja. Oni su predmet znanstvenoga proučavanja povijesti Papinstva, Crkve, kanonskog prava i usko specijalističkoga razmatranja povijesti diplomacije. Možemo, međutim, ustvrditi kako je znatnija istraživačka pozornost usmjerena na proučavanje ranoga srednjega vijeka (povezano uz papinska nastojanja na reformi administrativnih kurijalnih ureda od 11. do 13. stoljeća, te uz razvoj kanonskoga prava), odnosno na period ranomodernoga doba (vezano uz period razvoja mreže papinskih nuncijatura širom Europe u 16. i 17. stoljeću) na velikome geografskom prostoru. Jednako tako, možemo ustvrditi kako su neka druga razdoblja i neke druge geografske sredine i regije (a istočnojadranski je prostor još uvijek među njima!) nedovoljno istražene i znanstveno obrađene, premda je broj znanstvenih radova o njima u stalnom porastu. Temeljne su monografije o papinskoj diplomaciji od srednjega vijeka do 19. stoljeća nastale već krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a povjesničar papinske kurije u svojoj će osobnoj knjižnici rado posegnuti za djelima Pierra Bleta (1982), Michaela F. Feldkampa (1998), Alexandera Kollera (1998), Isabelle Lazzarini (2015) ili Antonina Kalousa (2017).
Novija je hrvatska historiografija uhvatila korak s modernim europskim istraživačkim trendovima zahvaljujući radovima o ulozi papinskih diplomatskih predstavnika. Ivan Majnarić (2006, 2008) je neke svoje radove posvetio papinskim legatima 12. i 13. stoljeća, a voditeljica ovoga projekta, Jadranka Neralić (1999-2019) objavila je čitav niz radova za period 15. i 16. stoljeća prema arhivskome gradivu Vatikanskoga tajnog arhiva. Ističemo ovdje i dva rada nastale u okviru projekta “Jadranske geopolitike u modernosti 1493-1914.” /”Megas”kojega je od 1. srpnja 2014. do 30. lipnja 2018. godine financirala Hrvatska zaklada za znanost, voditelja Josipa Vrandečića (2017) i suradnika na projektu N. Varezića (2018) o diplomatskim vezama Svete Stolice i Dubrovačke Republike u 16. i 17. stoljeću. Važne su priloge poznavanju diplomatskoga pregovaranja sa predstavnicima Kraljevine Jugoslavije dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća ponudili Massimilano Valente (2011, 2012, 2013), Igor Salmič (2015) i Stipe Kljaić (2016; Kljaić-Veraja, 2014). Međutim, u hrvatskoj historiografiji još uvijek nedostaju sistematizirana, fundamentalna istraživanja diplomatskih odnosa Rimske Kurije i Papinstva sa Istočnojadranskom prostorom. Uglavnom zahvaljujući dugotrajnim istraživanjima koja financijski potpomažu austrijske, talijanske, češke, njemačke i poljske kulturno-povijesne institucije, mnogo duže znanstvene i izdavačke tradicije nego što je naša, (spominjemo tek neka izdanja: Friedensburg, 1892; Gaeta, 1958; Stella, 1963; Reiner, 1973; Wojtyska 1990, 1992; Zingerle, 2012; Pazderová, 2016) i mi imamo na raspolaganju objavljeno diplomatsko gradivo 16., 17. i 18. stoljeća za nuncijature pri Caru u Pragu, Grazu ili Beču, nucijature u Njemačkoj i Poljskoj, Veneciji ili Parizu koje ukazuju i na djelovanje papinskih legata porijeklom iz Dalmacije.
Temama ovog projekta pristupit ćemo sa opće europske perspektive koju Papinstvo neizbježno ima i zastupa, premda će se mnogobrojne političke, gospodarske, kulturne, crkvene, duhovne, društvene ali i ratne situacije i pojedinačne diplomatske misije razmotriti na primjerima, case-studies, iz jadranskoga, mediteranskoga i srednjoeuropskoga konteksta. Budući da su brojna mikro-geografska, regionalna istraživanja još uvijek u tijeku, nemamo jasno definirane odgovore na brojna istraživačka pitanja poput: gdje smjestiti službu diplomatskih predstavnika u kompliciranome, zamršenome sustavu moderne papinske administracije; kako je diplomatski predstavnik prihvaćen unutar opće Crkve, a kako u crkvenoj i društvenoj zajednici u mjestu svoje diplomatske misije; ima li on ikakvih veza sa novim duhovnim trendovima od 15. stoljeća sve do suvremenih duhovnih promjena; jesu li slijepo i “tvrdo” slijedili opća pravila osmišljena u Kuriji prije odlaska u diplomatsku misiju? Svojim će istraživanjima i znanstvenim radovima suradnici na ovom projektu na njih pokušati naći prihvatljive i uvjerljive odgovore.
Povezanost projektnog prijedloga s trenutnim stanjem u području istraživanja
Istraživači okupljeni oko ovoga projekta su većinom afirmirani istraživači iz područja humanističkih i društvenih znanosti, polja povijesti (renesansne, ranomoderne i suvremene), povijesti prava, povijesti umjetnosti, klasične i moderne filologije (latinski, engleski, talijanski, njemački), političkih znanosti i sociologije, a otvoreni su i za suradnju sa istraživačima koji se bave međunarodnom ranomodernom i suvremenom poviješću i politikom. Članovi istraživačke grupe stekli su dragocjeno istraživačko iskustvo u raznim arhivima Svete Stolice poput središnjega arhiva Vatikanske države (Vatikanski tajni arhiv), Arhiva Državnoga Tajništva, Povijesnoga Arhiva Kongregacije za Širenje vjere (Propaganda Fide), kao i u brojnim domaćim (državni i crkveni arhivi u Zagrebu, Dubrovniku, Zadru i Splitu) i stranim arhivima u Italiji (Rim, Napulj, Firenca, Venecija, Trst), Austriji i Mađarskoj. Neki su članovi projektne grupe objavili monografije koje otvaraju potpuno nove istraživačke perspektive u Hrvatsku ali i srednjoeuropsku historiografiju. Voditeljica ovoga projekta, znanstvena savjetnica dr. sc. Jadranka Neralić u srednjoeuropskoj i talijanskoj historiografiji uglavnom poznata po monografijama i znanstvenim radovima objavljenima u uglednim međunarodnim časopisima u kojima razmatra odnose brojnih dalmatinskih biskupija, dijecezanskoga svećenstva, redovnika i laika sa Rimskom kurijom i Mletačkom Republikom tijekom 15. i 16. stoljeća prema originalnim izvorima u fondovima Vatikanskoga tajnog arhiva. Profesori Massimiliano Valente sa Europskoga Sveučilišta u Rimu i Andreas Gottsmann, ravnatelj Austrijskoga povijesnoga instituta u Rimu, svoja su istraživanja također usmjerili na bogate fondove Vatikanskoga tajnog arhiva i Arhiva Državnoga Tajništva Svete Stolice za period druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Težište njihovih istraživanja su diplomatske i političke veze Svete Stolice u doba pontifikata Lava XIII., Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII., njihovih državnih tajnika i predstojnika raznih Kongregacija i nuncijatura sa različitim državnim tvorevinama nastalima na području Istočnoga Jadrana u ovom periodu (Austro-Ugarska Monarhija, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Bosna, Crna Gora, Albanija Hrvatska). Rezultati ovih istraživanja objavljeni su u monografijama, konferencijskim zbornicima, uglednim međunarodnim znanstvenim časopisima, i dobro su poznati širokoj znanstvenoj i zainteresiranoj javnosti. (Valente, 2011-2014; Gottsmann, 2010, 2017). Docent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, dr. Nikša Varezić (2018) je objavio monografiju o diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike sa Svetom Stolicom u 16. i 17. stoljeću. Diplomatski spisi koje je pronašao u dokumentacijama različitih nuncijatura i Državnoga Tajništva u Vatikanskome tajnom arhivu, na potpuno novi način osvjetljavaju ove burne, intrigantne i zamršene odnose, i mijenjaju dosadašnju sliku o dubrovačkoj diplomaciji ovoga perioda. Tijekom svoga istraživačkoga boravka u Rimu i Vatikanskome tajnom arhivu, dr. Varezić je blisko surađivao sa voditeljicom projekta dr. J. Neralić, kao i sa dr. Josipom Vrandečićem, voditeljem projekta “Jadranske geopolitike u modernosti 1493-1914.” /”Megas”. J. Vrandečić (2017) je autor monografije o uglednome papinskom diplomatu, zadarskome nadbiskupu Minuccu Minucciju, koja je i najvidljiviji rezultat njegova rada na ovom projektu. Postdoktorant na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dr. Luka Špoljarić svoja je arhivska istraživanja u Firenci, Veneciji, Ankoni, Rimu i Vatikanu usmjerio na dokumentarno gradivo koje osvjetljava vrlo uspješnu diplomatsku i književnu karijeru biskupa Nikole Modruškog; njegovu je gustu mrežu prijatelja, kurijalnih službenika i povjerenika u Italiji i Dalmaciji osvijetlio u doktorskoj disertaciji i nizu zapaženih znanstvenih radova. (Špoljarić, 2016, 2019). Docent na Sveučilištu u Zadru, dr. Zdenko Dundović je, pak, svoja vatikanska arhivska istraživanja usredotočio na dokumentarno gradivo Povijesnoga Arhiva Kongregacije za Širenje Vjere (Propaganda Fide) koje svjedoči o neprekinuto bliskim vezama zadarske nadbiskupije sa ovom Kongregacijom, papama i njihovim kurijalnim službenicima (Dundović, 2016, 2018). Docentica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Valerija Macan Lukavečki je svoja istraživanja posvetila karijeri u službi kardinala Aleksandra Farnesea najsjajnijega Hrvatskoga / Istarskoga umjetnika 16. stoljeća, minijaturista Julija Klovića, i o njemu osim disertacije, napisala nekoliko zapaženih radova (Macan Lukavečki, 2018). Još jedna intrigantna karijera u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije dvadesetih godina 20. stoljeća, svećenika Nikole Moscatella, u središtu je zanimanja i arhivskih istraživanja znanstvenoga suradnika Hrvatskog instituta za povijest, dr. Stipe Kljaića (Kljaić, 2014, 2016).
Kao timu iznimno vrijednih, temeljito i svestrano obrazovanih, međusobno dobro usklađenih istraživača, sa optimalnim omjerom iskusnih znanstvenika i mladih istraživača postdoktoranata, cilj nam je i buduća istraživanja provoditi interdisciplinarnim pristupom, uz korištenje metodologija nekoliko znanstvenih disciplina, kako bismo na velikom broju razmatranih pojedinačnih slučajeva cjelovitije sagledali i analizirali utjecaje političkih, kulturnih, intelektualnih i gospodarskih strujanja u diplomatskom djelovanju modernih europskih država (uključujući i Papinsku) koje su svoje interese od renesanse do suvremenosti tražile i nalazile na istočnojadranskom prostoru. Osobitu novost u našim istraživanjima predstavlja i nedavna najava Pape Franje (ožujak 2019) kako će od 2020. godine sve arhivsko gradivo nastalo do 1958. godine (smrti pape Pija XII., Eugenio Pacelli), pohranjeno u Vatikanskim arhivima, biti dostupno svim istraživačima. Nesumnjivo će specijalisti naše istraživačke grupe za suvremenu hrvatsku i srednjoeuropsku povijest u bogatim fondovima Nuncijatura “Germania”, “Jugoslavia”, “Francia” i “Vienna”, te u Državnom Tajništvu Svete Stolice, naći obilje manje poznatoga gradiva za nove sinteze hrvatske povijesti, i diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom sredinom 20. stoljeća. Držimo, također, da ćemo prvenstveno razmjenom istraživačkih iskustava i inovativnih metodoloških pristupa u međusobnoj suradnji, a svakako i sa kolegama iz drugih europskih historiografija koji istražuju u Vatikanskim arhivima, te kolegama iz sličnih disciplina, znatno poboljšati međusobnu znanstvenu komunikaciju. Namjeravamo, također, koristiti nove modele u predstavljanju istraživačkih rezultata, prilagođenih potrebama znanstvene javnosti koja posjećuje znanstvene skupove i konferencije, koja se služi suvremenim informatičkim pomagalima, prati zbivanja na mrežnim stranicama, ali i široj zainteresiranoj javnosti na organiziranim tribinama, radio ili televizijskim emisijama. Za razliku od naših i drugih istraživanja koja su do sada, na temelju objavljenih izvora i dostupne znanstvene literature, razmatrala i tematizirala tek neke aspekte utjecaja modernih europskih diplomacija na prošlost Jadranskoga prostora, istraživanja u okviru predloženoga projekta u planiranom četverogodišnjem trajanju, obuhvatit će i primijeniti suvremene trendove u modernim europskim historiografijama, u analizama i sintezama diplomatskog djelovanja na mikro-prostoru istočne Jadranske obale u širim okvirima utjecaja Papinske i drugih europskih država. Pozornost ćemo usmjeriti i na jezičnu, diplomatičku, političku i povijesnu analizu različitih vrsta diplomatskih izvora u svezi sa Jadranskim prostorom, nastalih djelovanjem diplomatskih predstavnika različitih europskih država akreditiranih pri Svetoj Stolici u različitim povijesnim razdobljima. Razmotrit ćemo eventualne promjene u političkom ili pravnom diskursu, načinu odlučivanja u iznenadnim nepredviđenim situacijama, oblike sudjelovanja u donošenju nepristranih ali i “teških”, nepopularnih odluka, utjecaje na reformske procese, veze pojedinih europskih istaknutih intelektualaca i diplomata sa istočnojadranskim prostorom, poput britanskog diplomate sredine 19. stoljeća A.A. Patona (Paton, 1849), ili ruskoga konzula Ivana Stepanovića Jastrebova, pojedinih uglednih nadbiskupa i biskupa, redovnika i laika sa prostora istočne Jadranske obale koji su svoja znanja i sposobnosti uložili i posvetili u službi Svete Stolice, odnosno papinih diplomatskih predstavnika koji su od 15. pa sve do sredine 20. stoljeća obavljali diplomatske misije na Jadranskome prostoru.
Postojeća već objavljena istraživanja pružit će uvid u kvalitetu i kvantitetu arhivskih, povijesnih, pravnih, literarnih i drugih relevantnih izvora, i bit će nam dragocjeno polazište za nove interpretacije. Radovi nastali tijekom ovoga projektnog razdoblja temeljit će se na suvremenoj interpretaciji i analizi poznatih i objavljenih, ali i na novopronađenim, evidentiranim i transkribiranim arhivskim izvorima. Osnovni cilj tako osmišljenoga istraživanja je razumijevanje modela, okolnosti i razloga diplomatskog djelovanja europskih država, koje su u temeljima oblikovanja suvremenoga europskoga identiteta država nastalih na Jadranskom prostoru. Ovaj ćemo osnovni cilj postići prije svega objavljivanjem znanstvenih radova i predstavljanjem istraživačkih rezultata na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama. Osobito važnu ulogu u predstavljanju rezultata dajemo i digitalnom repozitoriju koji će biti javno dostupan na mrežnoj stranici projekta. U njemu ćemo donijeti izvatke iz najzanimljivijih ili neobičnih pravnih i administrativnih diplomatskih dokumenata, literarnih djela, dnevnika, memoara, putopisa, privatne i službene korespondencije raznih diplomatskih predstavnika. Među važne rezultate projekta svakako ubrajamo i konačnu projektnu monografiju naslovljenu “Europa – Diplomacija – Jadran” javno dostupnu na mrežnoj stranici projekta u formi e-knjige, u kojoj će suradnici na projektu predstaviti svoja istraživanja, te niz znanstvenih kolokvija i skupova uz sudjelovanje uglednih međunarodno priznatih domaćih i inozemnih znanstvenika. Time ćemo proširiti znanstvene spoznaje, ostvariti međunarodnu i međuinstitucionalnu suradnju, osnažiti komparativno i interdisciplinarno ozračje među suradnicima na projektu. Nesumnjivo ćemo otvoriti i brojne nove istraživačke teme, što će projektu omogućiti i izglednu međunarodnu perspektivu. Naime, ovako okupljena, snažna i kompaktna istraživačka grupa lako će se uključiti u međunarodne istraživačke konzorcije na natječajima za međunarodno (europsko) financiranje istraživačkih projekata (poput HERA-e, ili nekog budućeg nasljednika programa Horizon 2020).
Jadranka Neralić, voditelj projekta
