Albert Duymi Gliričić (Kotor 1510 – Rim 1546) dominikanac je i teolog te biskup Modruške i Krčke biskupije rodom iz Kotora. Započinje svoje studije 1539. godine na Sveučilištu u Bologni te potom prelazi na Sveučilište La Sapienza u Rimu. Od 1545. g. preuzima službu rektora Sveučilišta u Sieni. Naredne godine preuzima službu teologa savjetnika kardinala Umberta Gambare čime započinje svoju karijeru u Rimskoj Kuriji.

Papa Pavao III. imenovao ga je uskoro (proljeće 1546. g. ) članom teološke komisije koja je imala zadatak izraditi nacrt dekreta o opravdanju za Tridentski koncil, a koje su poslane u Trident uz pismo kardinala Ascania Sforze od 15.7.1546. Ovaj tekst nažalost smatra se izgubljenim.

Gliričić priprema za objavljivanje Tractatus de veritate Conceptionis Virginis dominikanca Juana de Torquemade iz 1437. g. kojem je napisao predgovor (Epistola praeliminaris, 1547.g.) Ovaj je predgovor ujedno jedino njegovo objavljeno djelo.

Imenovan je biskupom Modruške biskupije 26.07. 1549. g. no kako je ovaj teritorij u to vrijeme pod stalnim napadima Turaka već naredne godine (19.3.1550.) dodjeljena mu je Krčka biskupija.

Sudjelovao je sa više intervenata na Tridentskom koncilu u sva tri njegova perioda. Bio je član Svetojeronimske bratovštine te i njen predsjednik 1554. godine.

Od listopada 1555. godine Gliričić se nalazi u svojoj Krčkoj biskupiji te joj se posvećuje nastojeći provesti niz reformi u duhu Tridentskog koncila. Obavlja pastirske pohode biskupije, zalaže se za očuvanje glagoljice i bogoslužja na narodnom jeziku i to u svom govoru na Koncilu. Održao je i biskupsku sinodu 1558. godine. Nakon što ga je papa Pio IV. u veljači 1562. godine pismeno pozvao da sudjeluje u radu Koncila Gliričić dolazi na koncil te će uzimati riječ čak četrnaest puta govoreći o gorućim pitanjima sabora. (Krasić, Hrvatski biografski leksikon)

U studenom 1562. godine papa Pio IV. imenovao ga je visokim službenikom Svetog Officija za pitanja vjere te zbog toga napušta sabor i odlazi u Rim gdje se i dalje javno zauzima za provođenje reformi.

Nije poznato gdje je točno preminuo ni gdje mu se nalazi grob, no vjerojatno ga je smrt snašla negdje na putu iz Rima u Krk i to između 4. lipnja i 16. listopada 1563. godine.

Njegov najznačajniji prilog kao teologa i biskupa je njegov rad u okviru Koncila u Tridentu. Bio je prisutan u sva tri perioda rada koncila te je u više navrata uzimao javno riječ. Prvi puta već u lipnju 1547. godine u Bologni kada govori u okviru rasprave o pokori, čistilištu i indulgencijama. U ovom periodu njegove su ideje posve u okviru službene teologije Rimske kusije.

Prisutan je i u drugom periodu rada koncila no službeni nije govorio te se ne zna puno o njegovom radu na koncilu u ovom razdoblju.

Najviše pažnje privlači treće razdoblje koncila u kojem su njegovi interventi tijekom 1562. g. i 1563. g. možda najoštriji te su izazvali određene polemike.

Naime, svi njegovi nastupi 1562. godine oštriji su nego prijašnjih godina. Pokazuje naklonost “favorevole alla politica conciliare di Ferdinando I con la dimostrazione d’influsso che l’ambiente veneto aveva esercitato sul suo pensiero” (Satta 2001) stoga možemo pronaći riječi povjesničara da je pristupio španjolskoj liniji antikurijalista (“schierato con gli anticurialisti spagnoli”, u: Satta 2001).

… nastavlja se uskoro.

Satta Fiamma„Gliričić, Alberto (de’ Gliricis, Ivan Albert Gliričić, Duimi, Duymi, Duymic o Doymi)“  (s.v.), Dizionario biografico degli Italiani, 57 (2001), p. 399-402.

Stjepan Krasić i Fiamma Satta, Albert Dujmić-Gliričić — Hrvatski teolog na Tridentskom saboru. U službi čovjeka. Zbornik nadbiskupa-metropolite dr Frane Franića, Split 1987, 387–420.

Stjepan Krasić, “Dujmić Gliričić, Albert (Duimi, Duimius, De Gliricis Albertus)”, Hrvatski biografski leksikon, (na url: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5507 od 30.11.2021.)

Mile Bogović, «Moji predšasnici biskupi – u Senju, Otočcu, Krbavi, Modrušu, Vinodolu i Rijeci» Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, 42-43 (2015-16) 1, str. 5-198. (na url: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=249696 od 18.11.2021.)

P. Sarpi, Istoria del concilio Tridentino, Firenze 1966, pp. 674, 704, 817.

P. Sforza Pallavicino, Istoria del concilio di Trento…, II, Faenza 1793, p. 202; IV, ibid. 1795, pp. 198 s., 246; VI, ibid. 1797, pp. 44, 85.

T. Sickel, Zur Geschichte des Concils von Trient, Wien 1872, p. 497.

Concilium Tridentinum, Diariorum, a cura di S. Merkle, I, Friburgi Brisgoviae 1901; II, ibid. 1911; III, ibid. 1931.

A. Walz, I domenicani al concilio di Trento, Roma 1961.

S. Krasić, Regesti pisama generala dominikanskog reda (Regesto delle lettere dei generali dell’Ordine domenicano), in Arhivski vjesnik (Rivista d’archivio), XXI-XXII (1978-79), ad indices.

Krasić – F. Satta, Alber Dujmić-Gliričić…, in: U Službi Covjeka (Al servizio dell’uomo), Split 1987, pp. 387-420.

Angelo Walz, „I domenicani nel terzo periodo tridentino“, Angelicum, 29(Oct._Dec.1952.)4, pp. 380-407; ibidem 30 (Apr.-Giugn. 1953) 2, p. 131-159.

„Duimio Alberto“ (s.v.), u: Ereticopedia, (na url: http://www.ereticopedia.org/alberto-duimio od 2.9.20).

Ivan Tilšer, Oecumenicum concilium Tridentinum (1545-1563)-rasprave hrvatskih biskupa,  Romae, Typis Pontificiae Universitatis Gregorianae, 1959(doktorski rad).

Die Römische Kurie und das Konzil von Trient unter Pius IV, a cura di J. Šusta, II, Wien 1909; III, ibid. 1911, ad indices.

 DANIELE FARLATI O GLIRIČIĆU

«Albertus Ep. Vegliensis XVIII./ Patria Catharensis, cognomento de Gliricis, ex ordine Patrum Praedicatorum, a Paullo III. Ecclesiae Modrussensi praepositus anno 1548, et biennio post ad Vegliensem migrare jussus; ut est in Tabulis consistorialibus: 19. Martii 1550. Absolvit R. Albertum Episcopum Modrusica, a vinculo. ad Ecclesiam Veglien, tunc per obitum Joannis Rosa extra curima Rom. defuncti vacantem transtuilit, velicta pensione annona 100. ducatorum, super fructibus mensa Episc. Vegliensis. Juffus est retinere administrationem Ecclesiae quam reliquerat, propterea quod cum civitas illa per Turcas diruta fuisset, una cum aedibus pontificiis; Modrussenses Episcopi temporibus illis, quamvis creati non desierint, titulum tamen fere inanem, atque honorarium absentes sustinebant. Anno 1551. interfuit Concilio Tridentino sub Julio III. an vero Tridentum redierit an. 1562. cum Synodum intermissam Pius IV: revocavit, mihi non est compertum. Inter Patres Tridentinos, quos Paullus III. creavit Episcopos, annumeratur Albertus Duimius de Gliricis Catharensis Ordinis Praedicatorum, Episcopus Vegliensis. Anno 1561. lustrationem episcopalem indixit, litteris encyclicis ad Parochos missis; et lustrandae dicecesis initium fecit a Besca oppido maritimo non infrequenti, sito in ora extrema insulae ad meridiem obversa.

In Dei aterni nomine. Amen. Anno a Christo Servatore nostro nato 1561. Indict. 4. die autem 27. mensis Decembris. Cum Reverndiss in Christo Pater, Dom.D.Albertus Duymis Dei, Apostolicae Sedis gratia Ep. Veglien. Administrator Modrusien.pro debito pastoralis officii sui, ad quod maxime tenetur, tota mentis intentione animarum providere saluti procuret, ac consideret, mente sua revolvens grave osus bumeris suis impositum, quod Episcopus in sua diocesi vices Jesu Christi tenet, deberque in visitatione gregis sibi commissi ipsum imitari, ac […]»
(Illyrici Sacri Tomus Quintus. Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et Ecclesia Zagrabiensis auctore Daniele Farlato, Venetiis, MDCCLXXV, 310. na url: https://books.google.hr/books?id=-9NhAAAAcAAJ&printsec=frontcover&dq=Illyrici+Sacri+Tomus+Quintus.+Ecclesia+Jadertina+cum+suffraganeis,+et+Ecclesia+Zagrabiensis&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false od 15.4.2022.).

… nastavlja se uskoro.