suradnici na projektu

Jadranka Neralić, voditeljica projekta

Matični broj znanstvenika: 127411 

https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/127411

Formalno obrazovanje:

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1. travnja 1983. godine studije Engleskog jezika i književnosti (A1) i Arheologije (A2). 1987. godine apsolvirala je studij Talijanskog jezika i književnosti. Na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu magistrirala je s temom “Epigrafija u djelima pisaca hrvatske povijesti” 25. siječnja 1989. godine. Pri Vatikanskoj je Apostolskoj biblioteci u listopadu 1991. godine stekla zvanje «bibliotecarius». Na Vatikanskoj je školi diplomatike, paleografije i arhivistike (Scuola Vaticana di diplomatica, paleografia e diplomatica) pri Tajnome vatikanskom arhivu nakon dvogodišnjeg poslijediplomskog studija paleografije, opće i papinske diplomatike, arhivistike i kodikologije 2. srpnja 1992. godine stekla zvanje “paleographus – archivarius”. Sa disertacijom «Rimska kurija i crkvene nadarbine u Dalmaciji tijekom 15. stoljeća», obranjenom 18. veljače 2004. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu stekla je stupanj doktora humanističkih znanosti, polje povijest. U registru istraživača Republike Hrvatske upisana je od 30. prosinca 1988. godine (područje “povijest”) s matičnim brojem 127411.

Specijalizacije:

Tijekom akademske godine 1985/86 pohađala je Tečaj paleografije, diplomatike, srednjovjekovnoga latinskog jezika i arhivistike u organizaciji Zavoda za povijesne znanosti HAZU. Od 1. travnja do 1. srpnja 1989. g. boravila je na specijalizaciji iz paleografije, diplomatike, kodikologije i arhivistike pri “Istituto di paleografia” Rimskoga Sveučilišta “La Sapienza”, a u rujnu 2006. godine na Max Planck Institutu za Europsku pravnu povijest: «Mittelalterliche Quellen in der heutigen Rechtsgeschichte: Eine Einführung in die juristische Literatur: Handschriften, Frühdrucke und ihre Erforschung”.

Znanstvena djelatnost:

Od 1. listopada 1985. do 1. studenoga 1992. godine bila je zaposlena u Zavodu za povijesne znanosti HAZU na projektima “Supplementa Codicis diplomatici”, «Monumenta Catarensia», «Monumenta Vaticana historiam Slavorum Meridionalium spectantia».

U Hrvatskom institutu za povijest zaposlena je od 1. svibnja 1995. godine na projektima «Povijest Kraljevine Hrvatske i Katoličke Crkve od 16. do 20. stoljeća prema građi Vatikanskih arhiva» (voditelj dr. sc. Mile Bogović) i «Historiografija hrvatskog redovništva od 15. do 18. stoljeća» (voditelj dr. sc. Mijo Korade) na odjelu Hrvatska latinistička historiografija.

Od 2. siječnja 2007. do 31. prosinca 2014. godine bila je voditelj projekta «Crkveno-kulturna povijest hrvatskog srednjovjekovlja» i suradnica na institutskom znanstvenom projektu „Hrvatski istočnojadranski prostor i Mletačka Republika u ranom novom vijeku“.

Tijekom akademske godine 2007/2008 bila je suradnica na međunarodnome znanstvenome projektu Progetto Hadriati-cum Archivi Comuni della Memoria Storica Adriatica pri Odsjeku za pravne znanosti (Dipartimento di Scienze giuridiche) Sveučilišta u Teramu (Italia), pod vodstvom prof. dr. Giovanne Mancini.

Od 1. travnja 2012. godine do kraja 2015. godine suradnica je na međunarodnom projektu „Društvena historija i kulturno-istorijsko nasljeđe Crne Gore od ranog srednjeg vijeka do početka XIX vijeka“ pod vodstvom dr. sc. Zvezdana Folića i dr. Dragane Kujović iz Istorijskog instituta Crne Gore iz Podgorice.

Od 19. 3. 2013. do 1. 4. 2015. godine bila je voditeljica međunarodnoga dvogodišnjega bilateralnoga znanstvenoga projekta „Kulturno-povijesno nasljeđe istočne obale Jadrana“ sa partnerima iz Istorijskog instituta Crne Gore iz Podgorice.

Od 4. ožujka 2015. godine suradnica je u međunarodnoj istraživačkoj grupi Mađarske Akademije u Rimu i Istituto storico Fraknó (Italia) na temi „La presenza delle communità croata e ungherese nella Roma rinascimentale“.

Od 1. ožujka 2016. do 1. svibnja 2018. godine bila je voditeljica dvogodišnjega međunarodnoga bilateralnoga znanstvenoga projekta “Mobility and Hospitality in Monastic Networks” sa partnerima Gert Melville i Cristina Andenna sa instituta Forschungsstelle für Vergleichende Ordensgeschichte (FOVOG) Tehničkoga Sveučilišta u Dresdenu.

Od 2008. godine recenzent je znanstvenih projekata Češke naklade za znanost.

Od studenoga 2016. godine je “external expert evaluator” Europske Komisije u Bruxellesu za program Horizon 2020.

Glavni istraživački, znanstveni interesi dr. sc. Jadranke Neralić su srednjovjekovna povijest Katoličke crkve i njenih centralnih ustanova (Rimska kurija i njeni uredi: Apostolska Kancelarija, Apostolska Komora, Sveta Rimska Rota, Kongregacija za Biskupe i Redovnike, i Kongregacija Koncila), odnosi dalmatinskih biskupija i redovničkih zajednica sa Rimskom Kurijom i Mletačkom Republikom, istraživanje i poznavanje bogate kulturne baštine dalmatinskih biskupija prema izvorima koje nalazi u Tajnome Vatikanskom Arhivu te u domaćim crkvenim (Kaptolski i biskupski arhiv u Trogiru) i državnim arhivima (Državni arhiv u Zadru, Splitu, Zagrebu, Arhiv HAZU).

Mentorstvo doktorskih disertacija

– izrađene su i obranjene 4 doktorske disertacije:

Ana Novak “Gorski arhiđakonat Zagrebačke biskupije u razdoblju od 1334. do 1501. godine: Povijesni razvoj crkveno-administrativnoga područja i njegova uprava”, (obranjena u lipnju 2011. godine); Marko Jerković, “Djelovanje Zagrebačkog kaptola i njegovi kanonici u 14. stoljeću” (obranjena 19. prosinca 2011. godine); Vlatka Vukelić “Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine” (obranjena 20. prosinca 2011. godine); don Zdenko Dundović (nadbiskupija Zadarska): “Zadarski kaptol, njegova dobra i kaptolski dostojanstvenici u posljednjih sto godina vladavine Mletačke Republike (1697.-1797.)” (obranjena 11. rujna 2017. godine).

– od 2008. do 2011. godine bila član više komisija za ocjenu doktorskih disertacija obranjenih na sastavnicama Zagrebačkog Sveučilišta (dr. sc. Iva Kurelac, dr. sc. Monica Priante, dr. sc. Ana Sedlak/Torlak)

Članstvo u strukovnim organizacijama:

Od 1984. godine članica je Hrvatskoga arheološkoga društva. Na II. Kongresu Hrvatskih povjesničara održanom u listopadu 2004. godine izabrana je u Nacionalni odbor Hrvatskih povjesničara (HNOPS). Od veljače 2006. godine tajnica je Nacionalnog odbora za crkvenu povijest. Ovaj je nacionalni odbor član međunarodne organizacije Commission Internationale d’Histoire et d’Etudes du Christianisme (CIHEC) koja okuplja predstavnike iz Europe, Sjedinjenih Američkih država, Kanade, Australije i Južnoafričke Republike. Od 25. kolovoza 2010. godine je dopredsjednica ove komisije. CIHEC je članica Međunarodne Asocijacije Povjesničara.

Od 2012. godine članica je Književnoga kruga u Splitu; a od 2015. međunarodne organizacije za proučavanje srednjovjekovnih crkvenih dostojanstvenika „Episcopus“ i međunarodne mreže povjesničara srednjovjekovlja CARMEN – Worldwide medieval network.

Od 10. travnja 2018. godine član je uredništva serije “Signa” istraživačkoga centra Österreichisch-italienischer Vorschungsverein Studium Faesulanum”.

Izbori u zvanja:

U znanstveno zvanje znanstvena suradnica izabrana je 20. rujna 2004. godine.

U naslovno znanstveno-nastavno zvanje docentica izabrana je 3. srpnja 2007. godine.

U znanstveno zvanje viša znanstvena suradnica izabrana je 3. travnja 2008. godine.

U znanstveno zvanje znanstvena savjetnica izabranja je 29. lipnja 2011. godine.

U naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanredna profesorica izabrana je 26. rujna 2012. godine.

Luka Špoljarić, suradnik

Matični broj znanstvenika: 342050

CROSBI: https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/342050

Luka Špoljarić rođen je 4. listopada 1983. godine u Karlovcu. Bavi se političkom i intelektualnom poviješću jadranskog prostora u kasnom srednjem vijeku, a od 2017. godine zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Špoljarić je završio studij povijesti i latinskog jezika i rimske književnosti na istome fakultetu (2007), dok je magisterij i (2008) i doktorat (2013) iz srednjovjekovnih studija stekao na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti pod mentorstvom prof. Nielsa Gaula. Za vrijeme doktorskog studija znanstveno se usavršavao na Harvardskom sveučilištu (pod mentorstvom prof. Jamesa Hankinsa) te Institutu Warburg u Londonu, a dobio je i istraživačku stipendiju Američkoga društva za renesansu (Renaissance Society of America). Prije dolaska na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta radio je na projektu Croatica et Tyrolensia na istome fakultetu (2013-2015, voditelj prof. Neven Jovanović) te u Harvardskom istraživačkom centru za proučavanje talijanske renesanse Villa I Tatti u Firenci (2015-2016). Špoljarić je autor dvadesetak znanstvenih radova od kojih neki uključuju i izdanja i prijevode humanističkih latinskih tekstova. Trenutno završava svoju prvu knjigu, biografiju Nikole biskupa modruškog (oko 1425-1480), koja raspravlja o diplomatskoj ulozi hrvatskih biskupa u kasnom srednjem vijeku i korijenima ilirizma. 

U sklopu projekta Špoljarić će analizirati diplomatske odnose između papinske kurije i Bosanskog Kraljevstva sredinom 15. stoljeća kada bosanski kraljevi počinju promovirati katolicizaciju krajeva pod svojom vlašću. Bavit će se prvenstveno aktivnostima dugogodišnjeg papinskog legata u kraljevstvu, hvarskog biskupa Tommasa Tommasinija, no analizirat će i ulogu povijesti u diplomaciji bosanskog dvora te krunidbu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.).

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

L. Špoljarić, “The Renaissance Papacy and Catholicization of the ‘Manichean Heretics’: Rethinking the 1459 Purge of the Bosnian Kingdom” u: Global Reformations: Transforming Early Modern Religions, Societies, and Cultures, ur. Nicholas Terpstra, 153–175. London: Routledge, 2019.

L. Špoljarić, “Nicholas of Modruš and his De bellis Gothorum: Politics and National History in the Fifteenth-Century Adriatic” u: Renaissance Quarterly 72.2 (2019).

L. Špoljarić, “Power and Subversion in the Ducal Palace: Dalmatian Patrician Humanists and Congratulatory Orations to Newly Elected Doges” u: Neo-Latin Contexts in Croatia and Tyrol: Challenges, Prospects, Case Studies, ur. Neven Jovanović, Johanna Luggin, Luka Špoljarić i Lav Šubarić, 81–104. Vienna: Böhlau Verlag, 2018.

L. Špoljarić, “Illyrian Trojans in a Turkish Storm: Croatian Renaissance Lords and the Politics of Dynastic Origin Myths” u: Portraying the Prince in the Renaissance: The Humanist Depiction of Rulers in Historiographical and Biographical Texts, ur. Patrick Baker, Ronny Kaiser, Maike Priesterjahn i Johannes Helmrath, 121–156. Berlin: De Gruyter, 2016.

Zdenko Dundović, suradnik

Matični broj znanstvenika: 370104

CROSBI: https://www.bib.irb.hr/pretraga?operators=and|Dundovi%C4%87,%20Zdenko%20(370104)|text|author

Dr. sc. Zdenko Dundović je rođen 31. listopada 1973. godine u Zadru. Od 1992. do 1994. godine studirao je i završio filozofiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a 1998. godine diplomirao je i Teološki studij na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz crkvene povijesti II. i III. ciklusa upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine; 2015. godine je magistrirao sa temom “Ninski kaptol crkve sv. Anselma”, a doktorsku je disertaciju “Zadarski kaptol, njegova dobra i kaptolski dostojanstvenici u posljednjih sto godina vladavine Mletačke Republike (1697-1797)” obranio 11. rujna 2017. godine. Od 2015. godine zaposlen kao asistent na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, a od 2018. godine je vršitelj dužnosti Pročelnika ovoga Odjela. Težište svoga znanstvenoga istraživanja dr. Dundović je usmjerio na proučavanje prošlosti Zadarske i Ninske biskupije u razdoblju 17.–19. stoljeća s naglaskom na gospodarske, političke i interkonfesionalne prilike crkvenih struktura.

U okviru ovoga projekta dr. Dundović će na osnovu neobjavljenih arhivskih vrela iz zadarskih, mletačkih i rimskih crkvenih i državnih arhiva razmatrati i analizirati diplomatske odnose zadarskih nadbiskupa 17. i 18. stoljeća prema crkvenim i političkim centrima moći (osobito Rim i Venecija) i njihov posljedični odraz na život zadarske Crkve.

Izabrana bibliografija Zdenka Dundovića vezana za temu projekta:

Kapucinski hospicij u Zadru, Zadar, Sveučilište u Zadru, 2019.

Riscatto degli Schiavi – uloga nadbiskupa Vicka Zmajevića u otkupu kršćanskog roblja nakon Drugoga morejskoga rata (1714.–1718.)” u: Povijesni prilozi 54 (2018): 137-180.

“Gospodarske prilike Zmajevića glagoljaškog sjemeništa u Zadru za vrijeme rektora kanonika Josipa Calvija (1782.–1810.)” u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 60 (2018): 249-318.

“Pokršteni Turci u Zadru u 17. stoljeću prema maticama krštenih katedralne župe sv. Stošije” u: Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 59 (2018): 191-221.

“Ninski biskup Toma Nekić (1743.–1754.)” u: Croatica Christiana periodica, 40 /77 (2016): 129-143.

Nikša Varezić , suradnik

Matični broj znanstvenika: 309843

CROSBI: https://www.bib.irb.hr/pretraga?operators=and%7CVarezi%C4%87%2C%20Nik%C5%A1a%20%28309843%29%7Ctext%7Cauthor&page=2

Nikša Varezić je rođen 7. veljače 1978. u Dubrovniku. Jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, upisao je 1996., a diplomirao u ožujku 2003. na temi „Dubrovnik i Sredozemlje u XVI st. – Aleksandrijsko pitanje (diplomatski spor Dubrovnika i Francuske oko konzularne nadležnosti u Aleksandriji)“. U prosincu 2004. upisao je Poslijediplomski doktorski studij hrvatske povijesti, a 2008. i Poslijediplomski doktorski studij ranog novog vijeka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ak. god. 2009/10. proveo je kao gost-student Odsjeka za povijest i kulturna dobra Crkve pri Papinskom Gregorijanskom Sveučilištu u Rimu. Paralelno je pohađao nastavu, i stekao diplomu Poslijediplomskog jednogodišnjega specijalističkoga studija arhivistike pri Vatikanskoj školi za arhivistiku, diplomatiku i paleografiju. U ožujku 2015. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom “Dubrovačka Republika i Sveta Stolica – od velikog potresa 1667. do kraja Morejskog rata 1699”. U više navrata dodijeljena mu je istraživačka stipendija francuskog instituta École française de Rome u zimskim semestrima ak. god. 2013./2014. i 2015./2016. Od 2008. predaje na Katedri za novovjekovnu i suvremenu povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i suradnik je na projektu MZOŠ Republike Hrvatske: „Dalmacija i bečke središnje institucije u 19. stoljeću“, (šifra projekta: 244-2690754-0762), glavnog voditelja dr. sc. Marka Trogrlića. Od 2015. godine suradnik je na istraživačkom projektu HRZZ: „Jadranske geopolitike u modernosti, 1493. – 1918./The Modern Geopolitics of the Adriatic Sea, 1493-1918“ (broj projekta: 8469), glavnog voditelja prof. dr. sc. Josipa Vrandečića.

Težište njegovoga znanstveno-istraživačkog rada su diplomatska povijest, povijest papinstva, povijest ranonovovjekovlja hrvatskih zemalja i Mediterana.

U sklopu ovoga projekta izradit će biografije, razmotriti uloge nekoliko diplomatskih predstavnika Dubrovačke Republike i ocijeniti kvalitetu i važnost njihovih diplomatskih misija u Rimskoj kuriji 17. stoljeća. Nadalje, obavit će  nekoliko arhivskih istraživanja u zemlji (Split, Dubrovnik, Zadar) i inozemstvu (Rim), izraditi niz izlaganja i predstavljati projekt na znanstvenim skupovima.

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

N. Varezić, Dosta je reći u Rimu da bi se reklo čitavom svijetu. Dubrovačka Republika i Sveta Stolica tijekom 16. i 17. stoljeća. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku. Posebna izdanja. Serija: Monografije. Knjiga 36. Zagreb-Dubrovnik, 2018. (nastala u okviru projekta HRZZ “Jadranske geopolitike u modernosti, 1493-1918./The Modern Geopolitics of the Adriatic Sea, 1493-1918. br. projekta 8469, voditelja prof. dr. sc. Josipa Vrandečića.)

N. Varezić, “Solidarnost u doba krize: rimski kardinal “zaštitnik” i Dubrovačka Republika tijekom velikih izazova 17. stoljeća” u: Sačuvaj nas bože rata, kuge, gladi i velike trešnje. Dubrovnik kroz krize, sukobe i solidarnost. Zbornik radova iz sessije “Dubrovnik kroz krize, sukobe i solidarnosti” održane u sklopu V. kongresa hrvatskih povjesničara na Sveučilištu u Zadru od 5. do 8. listopada 2016. ur. Gordan Ravančić. Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2018, 35-76.

N. Varezić, “Dubrovačka Republika i Levant u 16. stoljeću: Aleksandrijski spor.” u: Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu 11 (2018), 91-110.

N. Varezić, “Josip Juraj Strossmayer i Dalmacija” u: Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog simpozija prigodom 200. obljetnice Strossmayerovog rođenja. ur. Grgo Grbešić i Darija Damjanović Barišić. Đakovo, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku. Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, 2017, 295-322.

N. Varezić, ʺLa Santa Sede e la Repubblica di Ragusa nella prima età moderna: Continuità e mutamenti di una complessa storia diplomaticaʺ, u: Römische Historische Mitteilungen, 60, Wien: Österreichische Akademie der Wissenschaften, Historisches Institut beim Österreichischen Kulturforum in Rom, 2018, 117-147.

Stipe Kljaić , suradnik

Matični broj znanstvenika: 320281

CROSBI: https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/320281

Stipe Kljaić je rođen 17. prosinca 1982. u Šibeniku. Studij jednopredmetne povijesti pohađao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao u akademskoj godini 2006/07. Od 2007. do 2011. pohađao je ljetne tečajeve filozofije na sveučilištu Navarra u Španjolskoj. Od ožujka 2010. zaposlen je na Hrvatskom institut za povijest kao znanstveni novak. Godine 2014. u koautorstvu je objavio monografiju pod naslovom „Uspomene u svjetlu dokumenata – doprinos povijesti katolicizma u Jugoslaviji (1922.-1946.)“, sa dokumentima i memoarima Nikole Moscatella, svećenika i diplomata u Ambasadi Kraljevine Jugoslavije pri Vatikanu. Godine 2015. doktorirao je sa temom „Intelektualci i hrvatski nacionalizam“ pod mentorstvom prof. dr. Ive Banca. Godine 2016. izabran je u zvanje znanstvenog suradnika, a sljedeće objavio monografiju o djelovanju hrvatskih intelektualaca u prvoj polovini 20. stoljeća pod naslovom „Nikada više Jugoslavija – intelektualci i hrvatsko nacionalno pitanje (1929.-1945.)“. Od 2016. do početka 2019. godine radio je na europskom projektu Cultural Opposition: Understanding the Cultural Heritage of Dissent in the Former Socialist Countries, Courage Horizon 2020. U prosincu 2018. dobio je istraživačku stipendiju Silas Palmer Fellowship Hoover instituta sa sveučilištu Stanford (SAD), a zatim i istraživačku stipendiju ReIReS Transnational Access Scholarship za rad na jesen 2019. u Bologni (Italija) pri ustanovi FSCIRE Archives – La Fondazione per le scienze religiose Giovanni XXIIII.

Istraživački interes mu je hrvatska politička, intelektualna, crkvena i diplomatska povijest 20. stoljeća. Objavio je dosada važno za temu ovog projekta u koautorstvu s Fabijanom Verajom memoare i druge dokumente o djelovanju crkvenog diplomata Nikole Moscatella: “Nikola Moscatello – „Uspomene“ u svjetlu dokumenata, doprinos povijesti katolicizma u Jugoslaviji (1922.-1946.), Rim: Papinski Hrvatski Zavod sv. Jeronima i Crkva u Svijetu, 2014. U sklopu ovog projekta istraživat će diplomatske odnose Svete stolice s Hrvatskom u moderna vremena.

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

Kljaić, Nikad više Jugoslavija: intelektualci i hrvatsko nacionalno pitanje (1929.-1945.), Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2017.

Kljajić – F. Veraja, Nikola Moscatello – „Uspomene“ u svjetlu dokumenata, doprinos povijesti katolicizma u Jugoslaviji (1922.-1946.), Rim: Papinski Hrvatski Zavod sv. Jeronima i Crkva u Svijetu, 2014.

Kljaić – P. Bagarić, “Protunarodni biskup: režimski tisak o šibensku biskupu msgr. Ćirilu Baniću (1951.-1961.)” u: Zborniku o biskupu Ćirilu Baniću ur. Glasnović, Roko. Šibenik, Biskupija Šibenska  – Gradska knjižnica, 2016, 347-362;

Kljaić, “Nikola Moscatello u vrtlogu crkveno-državnih sporova i novih ideologija ustaštva i komunizma (1922.-1946.)” u: Croatica Christiana periodica77(2016), 159-180;

Andreas Gottsmann , suradnik

Rođen je 12. prosinca 1961. godine u Beču. Na Bečkom je Sveučilištu studirao Povijest i Političke znanosti i diplomirao sa temom o Austrijskom Parlamentu u 1848/1849. (objavljena 1995. godine). Od 1989. do 2002. godine znanstveni je suradnik na projektu Austrijskog instituta za Istočnu i Jugoistočnu Europu (Österreichisches Ost- und Südosteuropainstitut) “Protokolle des österreichischen Ministerrats 1848-866”, i pripremio istraživački projekt o Austrijskoj upravi u pokrajini Veneto od 1859. do 1866. godine (objavljen 2005.). Austrijska ga je Akademija znanosti dva puta (1998-2002, i 2007-2013) imenovala odgovornim urednikom sveska o kulturnoj povijest Habsburške monarhije u seriji  “Die Habsburgermonarchie 1848-1918”. Od 2002. do 2007. asistent je za Modernu i Suvremenu Povijest u Austrijskome institutu za povijest u Rimu, kojemu je od 2013. godine i ravnatelj. Od 2009. godine je i sveučilišni profesor suvremene povijesti na Bečkome sveučilištu.

Glavne teme njegovoga znanstvenoga interesa su ustavna i administrativna povijest Habsburške Monarhije i Austrije, odnosi između Države i Crkve u Austriji od 1848. do 1938. godine, povijest Talijana u Austrijskoj Monarhiji, te bilateralni odnosi između Austrije i Italije u 19. i 20. stoljeću.

U okviru projekta prof. dr. Gottsmann će obraditi teme iz diplomatskih odnosa Austro-ugarske Monarhije, Italije i Svete Stolice prema arhivskome gradivu Bečke Nuncijature i Vatikanskoga  Državnoga Tajništva oko postavljanja i imenovanja crkvenih dostojanstvnika biskupija  istočnojadranskoga prostora i njegova zaleđa druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Obradit će i njihove međusobne odnose oko tzv. Svetojeronimske afere (1901. godine) koja je snažno uzdrmala Rim, Svetu Stolicu, Italiju, Austriju i cijeli jadranski prostor.

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

Gottsmann, Rom und die nationalen Katholizismen in der Donaumonarchie. Römischer Universalismus, habsburgische Reichspolitik und nationale Identitäten 1878-1914 (Publikationen des Historischen Instituts beim Österreichischen Kulturforum in Rom, Abhandlungen 16, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 2010.

Gottsmann, Staatskunst oder Kulturstaat? Die Kunstpolitik im Selbstverständnis der Donaumonarchie. Schriftenreihe des Österreichischen Historischen Instituts in Rom 1. Wien-Köln-Weimar 2017.

Österreich-Ungarn und Italien im Ersten Weltkrieg. Austria-Ungheria e Italia nella Grande Guerra, Hrsg. A. Gottsmann, Romano Ugolini, Stefan Wedrac. Publikationen des Historischen Institutes beim Österreichischen Kulturforum in Rom, I. Abteilung: Abhnaldungen, 18. Band, Wien 2019.

Gottsmann, “La nunziatura di Vienna in transizione. Dalla monarchia danubiana alla repubblica austriaca” u: Paul van Geest, Roberto Regoli (Hgg.), Suavis Laborum Memoria. Chiesa, Papato e Curia Romana tra storia e teologia. Città del Vaticano 2013.

Gottsmann, Ludwig von Thallóczy und die österreichisch-ungarischen Interessen im Adriaraum; u: Lajos Thallóczy, der Historiker und Politiker. Die Entdeckung der Vergangenheit von Bosnien- Herzegowina und die moderne Geschichtswissenschaft. Hrsg. von Dževad Juzbašić, Imre Ress (Sarajevo – Budapest 2010), 129-139.

Gottsmann, “Josip Juraj Strossmayer und die “slawische Adria”: Politische Dimensionen einer kirchlichen Problematik” u: Josip Juraj Strossmayer 1815–2015. Đakovo 2017: 123-139.

Massimiliano Valente , suradnik

Massimiliano Valente je rođen 7. lipnja 1967. godine. Diplomirao je na temi iz međunarodne politike Fakulteta Političkih znanosti Rimskoga Sveučilišta La Sapienza. Doktorat iz “Politike i Društva u povijesti  modernoga i suvremenoga razdoblja” stekao je 2001., a 2004. i diplomu iz Arhivistike na Vatikanskoj školi Paleografije, diplomatike i arhivistike. Tijekom 2001. i 2002. godine sa stipendijom Centra za istraživanje II vatikanskoga sabora Papinskoga Lateranskoga Sveučilišta (Centro Studi e Ricerche sul Concilio Vaticano II) istražio je dokumentaciju o temi “La conferenza Episcopale Italiana e il Concilio Vaticano II.”. 2002. godine je sa stipendijom Njemačkoga historijskoga instituta u Rimu (Deutsches Historisches Institut in Rom) istraživao ulogu papinskoga nuncija Eugenija Pacellija u Njemačkoj tijekom prvoga svjetskoga rata. Suradnju sa Institutom nastavio je i tijekom sljedećih godina, pa je 2002. i 2003. istraživao odnose Svete Stolice i Njemačke za pontifikata pape Pija XI., a u periodu 2004.-2006. je sa stipendijom Njemačke znanstvene zaklade (Deutsches Forschungsgemeinschaft, DFG) pripremio izdanje diplomatske dokumentacije o odnosima Svete Stolice i Njemačke tijekom prvih godina pontifikata pape Lava XIII. (1880.-1884.). Tijekom 2003. i 2004. g. radio je u Vatikanskom Tajnom arhivu na sređivanju i inventarizaciji arhivskoga gradiva fonda”Nunziatura Apostolica in Jugoslavia” za period 1920.-1929., a od lipnja 2004. do početka 2009. radio je u Papinskoj komisiji za povijesne znanosti (Pontificio Comitato di Scienze Storiche). Od 2008. godine do danas na Europskome Sveučilištu u Rimu (Università Europea di Roma) predaje kolegije iz suvremene povijesti “Storia e Politica dell’Integrazione Europea” i “Storia della Civiltà Cristiana”. Surađuje sa Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i član je uredništva “Zbornika Radova Filozofskog fakulteta u Splitu”.

U okviru ovoga projekta prof. dr. Valente će razmatrati diplomatske odnose Svete Stolice (ovlasti, djelovanje, utjecaje apostolskih nuncija) i Crkve na području Dalmacije od kraja 19. do sredine 20. stoljeća prema arhivskome gradivu Vatikanskoga tajnoga arhiva i Arhiva Državnoga Tajništva Svete Stolice. Svojim će izlaganjima sudjelovati na našim kolokvijima i znanstvenim skupovima, te u stručnom izboru materijala za digitalni repozitorij projekta.

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

Santa Sede ed Europa centro-orientale tra le due guerre mondiali. La questione cattolica in Jugoslavia e in Cecoslovacchia. a cura di Massimiliano Valente. Rubbettino, Soveria Mannelli, 2011.

M. Valente, Diplomazia pontificia e Regno dei Serbi, Croati e Sloveni (1918-1929). Split, Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest, 2012.

M. Valente, Pio XI, la diplomazia pontificia e gli “interventi politico-religiosi” dei vescovi jugoslavi” u: Le gouvernement pontifical sous Pie XI. Pratiques romaines et gestion de l’universel. Études reunites par Laura Pettinaroli, École Française de Rome, Rome 2013, 709-726.

M. Valente, “La Santa Sede e l’Europa unita. Dalla Conferenza dell’Aja al Trattato di Maastricht (1948-1992), u: Massimo de Leonardis (a cura di), Fede e Diplomazia. Le relazioni internazionali della Santa Sede nell’età contemporanea. Milano, EDUCatt., 2014, 381-405.

M. Valente, “I cattolici e la politica nei rapporti da Belgrado del nunzio Pellegrinetti: i partiti, le elezioni e il governo Korošec” u: Römische Historische Mitteilungen 54 (2012): 475-500.

Valerija Macan Lukavečki , suradnica

Matični broj znanstvenika: 311301

CROSBI: https://www.bib.irb.hr/pretraga/?operators=and|Macan+Lukave%C4%8Dki%2C+Valerija+%28311301%29|text|author

Valerija Macan Lukavečki je rođena 1977. u Zaboku. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2001. godine, a poslijediplomske je studije završila na Papinskome Sveučilištu Gregorijana u Rimu. 2005. godine magistrirala je na temu “Gli Ignudi e i Medaglioni della Volta della Cappella Sistina” a  2009. obranila doktorsku disertaciju “Giorgio Giulio Clovio, ovvero l’ultima grande staggione dell’arte della miniatura”. U okviru poslijediplomskoga studija sudjelovala je na projektu katalogizacije pri izgradnji Biskupijskoga muzeja u Gaeti (Italija). Od 2006. do 2008. godine bila je tajnica Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije. Od 2009. do 2011. godine je asistent, od 2011. do 2014. viši asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika izabrana je 2013. godine. Od 2014. je zaposlena na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu gdje kao postdoktorand drži kolegije o povijesnim odnosima Crkve i države,  o sakralnoj umjetnosti, kršćanskoj ikonografiji te umjetnosti minijature u 16. stoljeću. U razdoblju 2006.-2009. u sklopu izrade doktorskog rada izvršila je niz arhivskih istraživanja u arhivima na području Italije (Parma, Napulj, Rim, Perugia, Bologna, Firenza, Arezzo, Venecija) te analizirala dio minijatura iz opusa Julija Klovića (London, Firenza). U više navrata izradila stručne ekspertize Klovićevih minijatura. Tijekom 2011.-2012. godine suradnica je na projektu Frintaneum – Obrazovanje crkvene elite u Srednjoj Europi. Svećenički kolegij Sv. Augustina (‘Frintaneum’) u Beču kao visokoškolska ustanova Austrijske Monarhije 1816.-1918. (voditelj prof. dr. Rupert Klieber, Sveučilište u Beču), od 2011-2013. godine suradnica je na projektu Tajna Klovićeve rajske ptice (HAZU, voditelj Jasenka Ferber Bogdan), a od 2017.-2018. godine na projektu „Živjeti u zajednici“ (Hrvatski studiji, voditelj doc.dr.sc.Stipica Grgić). Od 2018. godine voditelj je projekta izrade digitalnog arhiva topoteke „Zagreb povijesni centar“. Glavni interesi dr. Macan Lukavečki su crkvena povijest, veze hrvatskih renesansnih crkvenih dostojanstvenika sa Rimskom kurijom u 16. stoljeću, umjetnička ostavština renesansnoga plemstva i povijest rukopisne knjige.

U sklopu projekta dr. Macan Lukavečki će razmotriti i analizirati crkvenu karijeru, književna djela, traktate, govore i dokumente, umjetničku ostavštinu i diplomatska postignuća na Saboru u Trentu, kotorskoga dominikanca Alberta Dujmića-Gliričića (1510.-1564.), Modruškoga i Krčkoga biskupa, bliskoga suradnika i omiljenoga teologa pape Pavla III. (Farnese). Obavit će nekoliko istraživanja u arhivima i knjižnicama, sudjelovati u organizaciji znanstvenih skupova, pripremiti izlaganja i predstavljati projekt na nekoliko znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Nadalje, aktivno će sudjelovati u stručnom održavanju naše mrežne stranice i izboru tekstova za digitalni repozitorij projekta.

Izabrana bibliografija vezana za temu projekta:

Macan-Lukavečki, Juraj Julije Klović, Vinkovci, 2019.

Macan-Lukavečki,Julije Klović, umjetnik iz Vinodola u Europskom humanizmuu: Riječki teološki časopis 26 (2018) 2: 223-242.

Macan-Lukavečki, “Novija saznanja o Jurju Juliju Kloviću”, u: Julije Klović, najveći minijaturist renesanse, Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, 2012. str. 71.-77.